Čitajući Maxa Frischa sam shvatio da ljudi uglavnom postupaju na dva načina, ili se ufuraju u važnu ulogu koju su svojim trudom i sticajem okolnosti stekli ili pak sami izaberu ulogu, prije ili kasnije, koja će predstavljati njihov život. U oba slučaja znaju što im je činiti i koje poteze moraju vući da bi istu opravdali, te se u razgovorima poslije još i hvale svojom principjelnošću. Ljudski, odveć ljudski, primjećivao je Nietzsche koji je previše dobro shvaćao stvari da bi mogao ostati normalan.
Lijepo je na državnoj maturi svake godine kad je matematika na rasporedu viditi drage učenice i učenike ranijih generacija. Svake godine se na taj dan lijepo podružimo.