Filozofija "lako ćemo" i "samo obećaj neka sve funkcionira a kasnije ćemo brinuti o izvršavanju obećanja" sve više donosi štete, kako u ostalim segmentima društva tako i u sportu. Neodgovornost kao obilježje jednog sustava uzela je maha ali silom prilika dolazi vrijeme u kojem ćemo se vratiti osnovnim vrijednostima.
Tako su i u varaždinski sportskim klubovima sve su prisutnije situacije u kojima predsjednici i vodstva klubova obećavaju "brda i doline" a na kraju malo toga ispoštuju. Obećavaju trenerima, igračima i djeci a da unaprijed nemaju plan da će to moći ostvariti.
Toga ima od profesionalnog nogometa pa do rada s mladima. Kada se tako nešto dogodi na nivou profesionalnog nogometa onda su dogovori najčešće precizirani ugovorima pa putem suda ponekad i dođe do rješenja ali i takve situacije znaju dugo trajati i nositi sa sobom traume.
Međutim, kada se takve situacije događaju u "manjim" klubovima i sportovima, gdje nije sve regulirano ugovorima i uz prisustvo pravnika i još se lome preko dječjih leđa onda stvari postaju znatno ozbiljnije.
Nepedagoški i "šarlatanski" rad u većem broju klubova može donijeti dugotrajno negativne posljedice za varaždinski sport općenito. Zato je nužno da se takvi primjeri ne prešućuju i ne toleriraju već treba primjereno reagirati. Najprije institucije kojima je to posao a kao rezultat bilo bi korektno da se aktere nečasnih događanja odstrani iz sporta. Barem na neko vrijeme.
Mladi ljudi koji se danas razočaraju u svoje klubove i sportske uzore sutra neće biti gledatelji, niti mogući sponzori tih klubova jer će zapamtiti negativne konotacije postupaka "velikih" i "pametnih" predsjednika i uprava klubova.
Žalostan je i prošlogodišnji primjer da sportska struka opravdano isključi nekoga iz tog sporta a zatim mu se dozvoli da radi s djecom u tom istom sportu i naravno napravi glupost. Odgovornost u osnovnom značenju je opet zanemarena.