kako da te zovem pjesmo moja u ove kasne sate
negdje na početku vremena
spoznaje da ljubav ipak postoji
ti i ja nemoguće mogućim smo učinili
čemu bjegovi
sami od sebe nećemo pobjeći
nemoguće je kad spoznaš
pronašao si što si čitav život tražio
u sjenkama srebrnim
u plesu željenom
i onda ljubav beskrajna u noćima
što dulje da traje zatvorenih očiju
sanjamo usnama naslonjeni u dodiru
nježnu kožu svilenu
grudi ti dodirujem
ja u ljubav vjerujem
vjerujemo kažeš ti
vodimo ljubav
čudna je ta luka u koju ulazim
tvoja jedina veličanstvena
sjećaš li se
sjećanja koja možemo živjeti zajedno
ne želim snove kad mogu ljubiti
želim samo ono malo stvarnosti
tijelo do tijela u vječnosti
ne postoje otkucaji sata
samo naša srca kucaju
mi znamo kako se vodi ljubav
da potraje
zadrži me da osjetiš kako ovdje pulsiram
zvijezda sam tvojeg svemira
zvijezda si mojeg svemira
i naši su dani
jer zovem te pjesmo moja
jer imam te u ove kasne sate
ne dozvoli vremenu da igra s nama
nađimo se ljubavnici vječnosti
živimo koliko nam dopuste
zajedno
ne dozvolimo da nas bole rastanci
vjerujem da možemo