Mamina želja je bila da jednu od kćeri uda za čovjeka s „obale“, i tako nam svima približi more. Kćeri su odabrale drugačije, ali su nastavile maštati o kući na moru. Krenule su malim koracima ka cilju vježbajući morski život na plaćenom komadiću obale, koji je dio ljeta bio samo njihov. Kuću je prvo glumio šator, pa kamp prikolica, jedna, i druga, a u planovima se realno bližila i ona prava, zidana, mala, sa dva ulaza kućica.
A onda se odjednom more udaljilo…
*
Prvi bazen iz samoposluge sam vidjela u njemačkim dvorištima za ratnih radnih ljeta. I onako, skroz stidljivo počela ponovo maštati, o novoj i skromnijoj varijanti mog „mora“.
15-tak godina iza, nakon neophodnog obimnog i mukotrpnog rada na obnovi i dogradnji seoske kuće stare 70 godina, inzistirala sam na ostvarenju i moje dugogodišnje maštarije. Bilo je negodovanja i skepse, ali su se brzo nakon realizacije ove kontinentalne oaze pretvorili u naš zajednički ljetni užitak.
Ovo je preporuka svima koji negdje imaju svoj komadić zemlje, a more im je iz godine u godinu (financijski) sve udaljenije…
Evo i recepta:
- blago poravnati zemljište
- po želji, betonirati ploču 7x5m
- obložiti starom ciglom prilaze
- na otpadu nabaviti bojler za solarno grijanje vode
- obojiti sve željenim bojama za beton i metal
- u nekom od dućana kupiti bazen ( čekati akciju)
- za kišnih ljeta puniti par dana vodom iz zdenca, a u sušnim iz vodovoda ili naručiti cisternu (15 kubika) vode
- čistiti svakodnevno sa 35g klornog preparata iz ljekarne uz noćni rad pumpe
- postepeno dokupiti razne rekvizite: tuš, ležaljke, ljuljačku, suncobrane, stalke itd.
Ukupan trošak, podijeljen na par godina je oko 5 000kn. Zadovoljstvo ljubiteljima vode je veliko i kod mene traje već osam godina po tri ljetna mjeseca.
Uz sve ovo, naravno ide i ovo:
P.S.
Naučila sam:
ako si ne možeš ostvariti velike želje, smanji žal i svoje nezadovoljstvo, trudeći se oko onih manjih. Bitno je željeti i predano raditi ono što možeš, ma gdje bio.
Post je objavljen 21.06.2015. u 17:30 sati.