Marketing
Šaputanje na jastuku...
JA:
(...) to stanje svijesti koje me obuzme dok osjećam tvoje ruke svud po sebi, bez redosljeda, kako razbuktavaju nešto što ne da se staviti pod nadzor.
Svjesnu svega, a opet baš i ne, zakrili me nešto da nemam uzemljenja, pa kad grom "pukne", pucaju i sva ograničenja...gubim vezu sa stvarnošću i zdravom pameću.
Toliko je božanstven taj osjećaj koji me isprazni, da trebam neko vrijeme da se povratim natrag.
Nakon toga, lagana sam kao ptica i ne koračam, već letim.
Osjećam da ne dodirujem tlo, a osmjeh mi se zalijepi za lice i svi me pitaju što mi je...
TI:
(...) Kad ljubav dobije svoj smisao onakav kakvim ga opisuješ i doživljavaš, kad cijelo je tijelo u ritmu - kao da vidim tu tvoju baklju od plamena kojom goriš...
Post je objavljen 21.06.2015. u 21:03 sati.