U mnogobrojnim slučajevima, gdje god da je "fotografiranje zabranjeno", bilo da je to nametnuto znakom zabrane, bilo "odukom uprave", gotovo uvijek probleme sa čuvarima, zaštitarima i ostalim "organima reda" (legitimnima ili samoproglašenima), imaju samo ljudi sa DSLR-aparatima ili većim mirrorlessima (kompakti sa izmjenjivim objektivima). Na ljude sa malim kompaktima i mobitelima se gotovo nikad ne obraća pažnja.
Štoviše, kako je danas paktički u svakom mobilnom uređaju nekakava kamera, takve zabrane nemaju nekog prevelikog smisla, jer ih je nemoguće provoditi - svatko tko ima mobitel s kamerom može snimati (čak i potajno), a oni koji bi morali provoditi zabranu neće u snimanj spriječavati ljude sa mobitelima, jer bi to bilo nemoguće zbog njihove brojnosti, već će ići linijom manjeg otpora i hvatati samo one koji imaju "velike aparate".
DE FACTO JAVNE POVRŠINE
Jarun, Bundek, Maksimir i slične lokacije na glasu su kao mjesta gdje redovito ljudi sa većim aparatima moraju nekome (zaštitarima) "podnositi račune" što snimaju, za koga... iako nigdje nema znakova zabrane. Događalo da su čak i roditelji koji su snimali vlastitu djecu DSLR aparatima imali probleme zbog nadobudnih zaštitara koji su im bez pardona "stručno" objašnjavali da "takvim aparatom ne smiju snimati" zbog ovog ili onog razloga. O nekakvim izletnicima i šetačima-amaterima oboružanima većim aparatima ne treba ni govoriti. Uostalom, tko je još vidio da se druženje uz roštilj na Jarunu ide fotografirati sa DSLR-aparatom?
KONCERTI, KAZALIŠTA I SLIČNI "SLETOVI"
Već je poznata stvar da dok s jedne strane svi fotoreporteri moraju napustiti koncerte nakon 2-3 uvodne pjesme ili nakon određenog vremena (minutu-dvije-pet), nitko ni na koji način ne sprečava ostale da fotografiraju (ili snimaju video), pogotovo ne fanove koji ponekad snimaju kompletan koncert svojim mobitelima iz prvih redova. No s druge strane, pitanje je kako bi prošao fan koji bi na koncert u fan-pit umjesto sa mobitelom, tabletom ili kompaktom, ušetao sa DSLR-om.
Isto tako, u nekim kazalištima, koncertnim dvoranama i kinima postoje na ulazu znakovi zabrane snimanja. No može li to spriječiti ljude da snimaju svojim mobitelima? Ne. A mobitel danas ima svatko. S druge strane, probleme će po pitanju zabrana imati svatko tko unese "pravi" fotoaparat.
[Osobno poznajem ženu koju su izbacili s jednog koncerta jer, kao fan, snimala koncert - DSLR aparatom, dok su svi oko nje su imali kompakte i mobitele. Zaštitari su iz dvorane samo nju, da bi je nakon natezanja oko toga tko je (osoba koja je kupila ulaznicu), što je (fan), i za koga snima (za sebe, jer je fotoamater), pustili natrag unutra, ali "uz uvijet da više ne snima".op.a.]
ŠKOLE I VRTIĆI
Škole i vrtići su poseban slučaj. Tamo s jedne strane zbog običnih grupnih fotografija, fotografija s izleta ili predstava, koje snimaju profesionalni fotografi, vrtićke tete ili učitelji, i koje zatim dobiju roditelji, ima gomila papirologije zbog "sigurnosti", "privatnosti" i drugih nesuvislih i nebuloznih imaginarnih opasnosti koje su u stanju dušebrižnički umovi u stanju izmisliti, dok s druge strane nitko ni najmanje ne vodi računa o tome koga, što, kako i kada djeca snimaju svojim mobitelima s kamerama (npr. štancanje selfija u WC-ima, snimanje kolega u raznim pozama i situacijama, i slično), a koje potom najčešće završavaju na internetu i društvenim mrežama.
Neke škole i vrtići su čak otišli toliko daleko da su čak i roditeljima generalno zabranili snimanje predstava i drugih događanja. No opet, što djeca snimaju mobitelima i objavljuju, nitko ne kontrolira.
[Dogodio se slučaj da je jedan roditelj doživio izbacivanje sa školske predstave u kojoj su nastupala njegova vlastita djeca, i
natezanje sa zaposlenicima škole i policijom, iz jedinog razloga što je imao - DSLR aparat, dok su drugi roditelji neometano snimali kompaktima i mobitelima. Nažalost nisam uspio pronaći link na taj događaj. op.a.]
ZAKLJUČAK
Onaj tko negdje nametne neku zabranu, mora je ne samo biti sposoban dosljedno provoditi, već i provoditi u svim slučajevima kršenja bez iznimke. Jer ako se zabrana odnosi samo na neke, a ne na sve, onda znači da postoji selekcija i sustav dvostrukih pravila. Kako je snimanje - snimanje, bez obzira čime se snima, toleriranje snimanja jednima (odnosno neprovođenje zabrane), a sankcioniranje drugih zbog de facto iste stvari, automatski znači upravo diskriminaciju. Onaj tko svoju zabranu provodi na takav način ruši vlastiti autoritet (odnosno "autoritet") i sam od sebe radi budalu.
Štoviše, ako se zabrana provodi samo prema ljudima sa DSLR- aparatima, da, radi se o diskiminaciji. Na temelju vrste, odnosno veličine fotografske opreme.
Post je objavljen 21.06.2015. u 01:01 sati.