Iz daljina, cutim tihi zov... u zrncima vjetra priziva me... njeznoscu me kupa i dodirom bistre vode mirise...
Pokusavam, i iznova krecem kroz dzunglu meteza uhvatiti taj tihi zov i spremiti ga na sigurno mjesto...
u moj dzep, tamo gdje jos uvijek mirise na herbarij boja i mirisa ...
Mirisom i bojama, okupana suncem, njeznoscu zakriljena, koracam sigurno kroz tunele mrtvila i trulezi...
Ne osjecam paukovu mrezu i lepet sismisevog krila, samo mirnocu i dodir zrake koja dolazi ususret...
I opet sjedam, na taj svoj oblak, otpuhujuci prasinu sa kose... pripremajuci napitak koji mozda cini srecu ili nesrecu ...
Post je objavljen 20.06.2015. u 23:31 sati.