Prije neku noć sam izmolila molitvu anđelu čuvaru prije nego utonen u san ,
jer nisan imala snage za ništa više..
Anđeo čuvar mi je doša u san.
U jutro kad san se probudila i shvatila da san
ga vjerojatno zazvala, al nisan pomislila na ' njega ' uopće.. Ostala san u šoku..
San mi se vrtio po cili dan po glavi, to mi je bila jedina prospavana noć
u nizu neprospavanih ..
Mirno smo razgovarali i šetali cilu ' noć '..
I onda san shvatila da san zatočena u vlastitom životu..
Trunen iznutra, a nemogu nikome
ništa reć - da one ne uvrijedin , da moje ne
zabrinjavan , da onaj ne odmane rukom
i ne izdere se...
Al davi me , jučer i danas i previše..
I panika , i stres , svašta će navrnit
na mene , a ta noć je bila tako mirna..
I u snu san lagala, i išla kako je najbolje za druge ..
Post je objavljen 19.06.2015. u 14:53 sati.