vidjeh Cigane
na dnu moje ulice
čerge male i crvene
lonce i teče
crne gavrane
na nebu od sreće
rado bih plesat stao
da kolo nije tako malo
jedna duša
što se sa bogovima kuša
jedna tuga
u uskom dvorištu
sa ljudima bez srca
jedna muka
od stoljeća napuknuta
kao stara hrastova bačva
od kitnjaka ili medunca
jedna duga nakon kiše
kapi rose
na suncevom traku
nije li čudo neko
da je sunce kišom sjalo
čudnovato djelo Božje
pripremiti moram
ženidbeno sijelo
sa Cigankom
črnom kao vreteno
u kolu kojem je bijelo
klupko zapleteno
sa Cigankom
črnom kao kandilo za svijeće
bit će opet kiše
sa suncem koje peče
i shvatih tada
da bijah dugo
na kraju lanca hirovita slučaja
uzrok nepoznat
a tisuće posljedica
karte Ciganke gatare
Pikova dama teška sudba
duša mi spokojna
budiš se sa tajnama skrivenim
rukama oko moga struka
ti anđel moj mali
ti moja ljubav