Marketing
Neka hrana bude tvoj lijek, a tvoj lijek neka bude tvoja hrana - 2. dio (ŠTO NAM SE TO DOGAĐA?)
Ono što me je u ovih mjesec i pol dana strašno iznenadilo je činjenica koliko ljudi je zapravo oboljelo od raka 
Gdje god da sam došao i s kime god da sam popričao o tome, svi su imali barem nekoga iz šire obitelji i/ili kruga prijatelja/poznanika tko je ili bio bolestan ili trenutno boluje od nekog oblika raka 
Čini mi se da je broj oboljelih od raka znatno veći nego primjerice prije 20-ak godina. Šok i nevjerica Strašno je to što nam se događa - čovjek zapravo o tome niti ne razmišlja previše dok nas nešto ovakvo ne poklopi po glavi 
I onda se neminovno moramo upitati: "Zašto se to događa tolikom broju ljudi? Što se to promijenilo u posljednjih 20-30 godina zbog čega se broj oboljelih od raka toliko povećao?" Svi znamo da su neki od glavnih razloga sve veća izloženost onečišćujućim tvarima iz okoliša i ubrzani tempo života, ali definitivno i svi znamo da se u posljednje vrijeme vrlo loše hranimo. Pod "lošom hranom" smatram tzv. brzu hranu iz "fast food" restorana, ali i hranu za koju više ne možemo znati odakle nam dolazi, koja joj je zapravo kvaliteta u nutritivnom smislu ni s čime je sve špricana i tretirana kako bi imala savršen oblik, boju i dr.
Teško da nam takva hrana može biti lijek, ali je strašno teško u ovakvoj situaciji previše i birati. Kad god sam mogao pronaći prodavača na tržnici koji ima proizvode iz svog uzgoja kupio bih od njega sve što sam u tom trenutku mogao, ali sam kupovao i u trgovačkim centrima iako sam znao da je upitna kvaliteta kupljenih namirnica. Na sreću, s vremenom sam pronašao dobavljače od kojih mogu nabaviti namirnice iz provjerenog uzgoja za koje sam siguran da nisu špricani i kontaminirani ostalim kemisjskim sredstvima - isto preporučam i drugima kako bi bili sigurni da se doista zdravo hrane.
U početku sam želio svoju borbu voditi isključivo alternativnim metodama - zdravo se hraneći, koristeći usluge bioenergetičara i sl., a ne izlagati se kemoterapiji. Zbog toga sam se nadao da sam na životnoj lutriji izvukao nekog sporo-rastućeg raka s kojim ću imati dovoljno vremena boriti se na taj način. Međutim, život uvijek piše svoju priču i rijetko usliši nečije želje u ovakvim trenucima tako da sam zapravo izvukao upravo suprotno - tip limfoma koji je dosta agresivan i brzo rastući tako da se nisam usudio odbiti kemoterapiju Previše je toga bilo na kocki - u slučaju da ne uspijem supruga bi ostala sama s dvoje djece
Na sreću, imao sam 2-3 tjedna dok se nije točno otkrilo o kojem se tipu limfoma radi, a to sam vrijeme maksimalno iskoristio kako bih što više istražio mogućnosti alternativnih načina borbe protiv raka - većinom se odnose na prehrambene protokole koji se mogu koristiti u borbi protiv raznih oblika raka, a sve te protokole ću detaljno opisati u idućim člancima.
S obzirom da se ja nisam odlučio za točno slijeđenje samo jednog protokola, ja sam sebi pokušao složiti jedan hibrid kako bih u svoju borbu uključio što je moguće više pozitivnih strana iz svakog od navedenih anti-tumorskih protokola. Odlučio sam koristiti sve one stvari koje su bile dozvoljene u svim odabranim protokolima. One stvari koje su bile dozvoljene po jednom protokolu, ali nisu bile dozvoljene u ostalim protokolima ja sam odlučio ne koristiti, odnosno dozvolio bih si povremeno korištenje (npr. jednom tjedno). Neke stvari sam mijenjao (i još uvijek mijenjam) "u hodu", ovisno o tome saznam li u međuvremenu nešto zbog čega bih nešto trebao koristiti više ili manje. Jedino čega se apsolutno cijelo ovo vrijeme pridržavam je to da od trenutka kad sam se odlučio na bespoštednu borbu protiv raka nidam pojeo niti zrno šećera, niti kockicu čokolade, niti mrvicu kolača ili torte - baš ništa od toga jer je to ono što direktno hrani tumorska tkiva i odlučio sam im u potpunosti presjeći dotok hrane.
NEMINOVNO PITANJE - KAD JE SVE POČELO I ZAŠTO SAM SE RAZBOLIO?
Siguran sam da se svatko tko se našao u mojoj poziciji bezbroj puta pitao kako to da sam se razbolio, kad je sve to počelo te da li sam mogao poduzeti nešto kako bih spriječio nastanak i razvoj bolesti ...
Neki nikada neće pronaći odgovor, a možda ga niti ja nikada ne budem našao. Međutim, naslućujem što bi mogao biti razlog pa ću ga sada opisati kako bih upozorio sve ostale koji se možda nađu u sličnoj situaciji reagiraju što brže kako bi možda uspjeli u prevenciji nastanka bolesti.
Naime, u listopadu 2014. godine sam vozeći se u svom automobilu osjetio smrad ispušnih plinova, ali to nije bio smrad od ostalih vozila u prometu jer sam se u tom trenutku nalazio sam na semaforu, a nigdje uokolo nije bilo niti jednog drugog automobila. Smrad se pojačao u idućih 2-3 dana tako da sam vozilo odvezao na servis i zamolio da provjere o čemu se radi. U isto vrijeme sam već otišao do svoje doktorice i objasnio joj da imam problema s neobjašnjivim vrtoglavicama i tada (nažalost) nisam sumnjao na trovanje ispušnim plinovima.
Sa servisa su mi vratili auto i rekli da je s njim sve u redu i da nigdje ne kvar, a da se u autu sigurno ne osjete ispušni plinovi od mog automobila. I tako sam se vozio još tjedan dana 
Najgore od svega je da sam u tih tjedan dana nekoliko puta u autu vozio i svoju djecu, ali smo zbog nesnošljivog smrada na sreću otvarali prozore.
S obzirom da su moje vrtoglavice već počele poprilično uzimati maha vozilo sam ponovno odvezao u auto servis i rekao da ponovno, i to puno detaljnije, pregledaju vozilo jer se smrad užasno osjeća čim se upali automobil te da nikako ne može biti točno da je sve u redu. Ovaj puta su otkrili da je puklo nekakvo crijevo na spoju s katalizatorom zbog čega su ispušni plinovi kroz ventilaciju direktno ulazili u kabinu
U tom trenutku sam bio samo sretan da je sve popravljeno i da se više ne trujemo, ali je šteta očigledno bila napravljena. Da sam barem odmah krenuo s nekim jakim procesom detoksikacije i izbacivanja teških metala - možda bih uspio sve zaustaviti. Sad kad sam se razbolio malo sam pretraživao koje sve bolesti može uzrokovati trovanje ispušnim plinovima iz auta te je u brojnim web izvorima navedeno da trovanje ispušnim plinovima može uzrokovati rak pluća kao i ostale "krvne rakove" kao što su limfomi i leukemija. Nije teško zaključiti da je meni zbog navedenog trovanja prvo stradala slezena (na kojoj smo i otkrili "nešto što tamo ne bi trebalo biti" za vrijeme sistematskog pregleda), a kasnije se samo nastavilo dalje na limfne čvorove. Vjerojatno to nikada neću moći dokazati i potvrditi, ali vjerojatno je to bio osnovni uzrok i okidač za nastanak mog raka.
Nije da mi to nešto znači, ali čovjeku bude lakše ako barem naslućuje što bi mogao biti uzrok i kad je sve počelo 
Post je objavljen 16.06.2015. u 16:50 sati.