Marketing
Vivat academia! U Splitu (by I.K.)
Kao amaterskog novinara i pisca, veoma su me obradovale vijesti iz Splita koje mi je javila profesorica Henrieta Barbarić, voditeljica novinarske skupine u Prirodoslovnoj školi Vladimira Preloga, gdje sam još do 31.8. registriran kao učenik. Naime, Splitsko sveučilište, u suradnji sa časopisom „Universitas“ je u svibnju organiziralo literalni natječaj "Evo me, moj svijete, na raskršću tvome i mome", inače stihu iz pjesme Josipa Pupačića, "Moj križ svejedno gori". Na natječaju sam osvojio treće mjesto i 700 kuna, moj prvi novac ikad zarađen od pisanja.
15.6., povodom 41. Obljetnice dana sveučilišta u tome istom gradu, uputio sam se autobusom u kako kažu: "Najlipši grad na svitu". Vožnja od pet sati je bila veoma ugodna, a sa splitskog sveučilišta su me obavještavali da se ne moram brinuti i da ću imati doček, kako ne bi zalutao u Splitu. Stigavši oko jedanaest sati ujutro uz prigodnu, „Grad spava“ od TBF-a na svom mobitelu, upoznao sam se sa profesoricom Suzanom Kačić -Bartulović, koja mi je zaželjela srdačnu dobrodošlicu. Kako me još i profesorica Barbarić zamolila da napišem članak o svome putovanju za školski list „Labos“, pri prvom pogledu na Split i more, pokušao sam za potrebe članka okinuti par „selfija“ , što mi nije pošlo za rukom, jer su bili mutni kao da imate dioptriju -3. Međutim, po samom dolasku, profesorica Katičić me je na njen vlastiti prijedlog fotografirala u luci nedaleko od glasovite rive, uhvativši u pozadini more, ali i također poznati Marjan, koji je ekvivalent zagrebačkom Maksimiru. Veoma brzo, u njenom autu, imao sam priliku upoznati i Antea Andabaka, iz Prve gimnazije Split, koji je osvojio prvo mjesto na natječaju te u autu pripremao pobjednički govor. Zajednička fotografija na Bačvicama (rodna plaža Picigina), te potom odlazak do medicinskog fakulteta.
Split sve više i više dobiva na značaju kao studentski grad, ali treba još puno rada uložiti da stigne do one razine kakva se nalazi u Zagrebu. Međutim, Medicinski fakultet je već dosegao tu razinu i najbolji je fakultet u Splitu po organizaciji i edukaciji, tako da nije ni neobično da je upravo ovaj fakultet izabran da se na njemu održi svečanost. U velikoj dvorani, okupilo se po mojoj procjeni sigurno 100-150 ljudi, ako ne i više. Šarolika skupina se sastojala od najboljih studenata akademske godine, njih 36, ali i brojnih gradskih i državnih uzvanika (kao što je Zlatko Ževrnja, župan Splitsko-Dalmatinske županije, potom zamjenik ministra Mornara i još mnogi drugi), te dakako cijeli Splitski, sveučilišni rektorat. Samim nazivom događaja, znao sam kako je riječ o značajnom događaju koji će ljudi pamtiti. No, tek sam kasnije uvidio veliku povijesnu važnost cijele priče, prilikom potpisivanja sporazuma o programu postakademskog zapošljavanja studenata. Riječ je o projektu koji za cilj ima smanjenje odlazaka mladih ljudi iz Hrvatske. Tijekom njihovog studiranja, studenti će imati dodatni program, koji ih uči i potiče da sami smišljaju svoje poduzetničke ideje, koje bi potom predstavili na kraju svojeg studiranja. Ukoliko je ideja dobra, dobiti će sredstva za njenu realizaciju i i pokretanje vlastitog posla. Par dana ranije, ovaj sporazum je potpisao i profesor Damir Boras, rektor Zagrebačkog sveučilišta, a na danu sveučilišta su ga uz župana, također potpisali i predstavnici banaka, koji financiraju program, te razne tvrtke i organizacije grada Splita, kao što su: Jadrolinija, NK Hajduk, TV Jadran, novine „Slobodna Dalmacija“ i mnogi drugi. Nakon podjele rektorovih nagrada 36 studenata koji su se najviše iskazali svojim radom, te podjelom dviju posljednjih rektorovih nagrada, stigao je red i na nas, pobjednike literalnog natječaja. Nažalost, drugo plasirana Jelena Lucić, iz Ekonomske i trgovačke škole Ivana Domca u Vinkovcima, nije mogla prisustvovati ovome događaju, pa su na binu pozvali samo Antea i mene. Imao sam tremu, posebno dok sam hodao prema pozornici uz aplaus publike, ali mi je ujedno bila i velika čast rukovati se sa Anđelkom Šimunovićem, rektorom Splitskog sveučilišta te primiti zahvalnicu za sudjelovanje na natječaju kao treće plasirani. Također, Antin govor je bio dobar i duhovit, ali i kratak, što je vjerujem, obradovalo mnoge s obzirom da je događaj trajao otprilike dva sata.
Kasnije, čekajući autobus za Zagreb, koji stiže tek u 19:15, bio sam gost, prihvaćen kao član obitelji i domaćin, kod gospođe Gordane Alfirević, novinarke iz časopisa „Universitas“, a ujedno i supruge poznatog kroničara Hajduka iz „Slobodne Dalmacije“ Slavena Alfirevića. Osim sjajnog ručka koji je pripremila, skupa sa kavom i palačinkama, provela me po gradu, pokazujući mi predivna obilježlja grada poput Dioklecijanove palače, kipa Grgura Ninskog, Marmontsku ulicu itd. No, također, prisjetila se događaja od prošloga tjedna, kada je čovjek bacao molotovljeve koktele po zgradi u kojoj su smješteni HZZO, Jadroplov i HMZO. Taj događaj, zajedno sa pogibiljom mladića od prije par dana u Tijardićevoj ulici pod nerazjašnjenim okolnostima, te poljudskom svastikom, Splitu daje dosta zasluženo, nadimak „Sin city“ (eng. „Grad grijeha“). Ipak, nismo se previše zamarali tmurnim temama, jer to bi zbilja bila šteta s obzirom na kratko vrijeme, koje sam u gradu mogao provesti. Ubrzo je došlo 19:00 sati i krenuli smo lagano prema busu, ispred kojeg sam se prije polaska, još jednom zahvalio na svemu i krenuo prema Zagrebu.
fotografija sa rektorom, prof. Anđelkom Šimunovićem
Zajednička fotografija sa rektorom i prvoplasiranim, Anteom Andabakom
Razgled grada s gospođom Gordanom Alfirević
Mali suvenir sveučilišta u Splitu
Post je objavljen 16.06.2015. u 00:47 sati.