Razbijamo predrasude, uništavamo stereotipe, rušimo mitove. Poništavamo sve uobičajeno, sve što je inače tako i stvaramo iznimku iznimniju od drugih. Kreiramo posebnost u moru istih različitosti. Svi su različiti na isti način, mi smo posebni na svoj način. Ne mora biti isto, ne mora biti osuđeno na propast, može trajati vječno. Dokazujemo nemoguće, pobijamo argumente mislima zasnovanim na želji. Ne postoji prostor, ne postoji vrijeme, ne postoji mjesto, ne postoji materija, postoji trenutak, ovdje i sada, postojimo mi i to je dovoljno. Sve što mi treba bezvremenski i bezprostorni trenutak, ti i ja. Sve što jesmo, sve što stvaramo, sve što je oko nas, što nas prožima, što proizlazi od nas, znak koji udišemo, svijet koji vidimo, tlo kojim koračamo. Ali sve je tu, samo ako sam s tobom. Ti si moj jedini poredak. Održavaš ravnotežu cijelog svemira. Bez tebe udišem prašinu tuđih koraka, gazim svijet kojeg ni ne želim vidjeti. Ništa pretvaraš u sve, jer si sve moje i moje sve. Jer sve od tebe kreće i formira se takvim kakvim želim vidjeti, isto kao što je sve bez tebe ništa jer je formirano od strane onih koji ne razumiju sreću zajedničkog stvaranja. Prelazimo granice., lebdimo kroz prostore, plutamo vremenom nošeni samo srećom.
Post je objavljen 15.06.2015. u 13:02 sati.