Kad poželiš dušo
uz sebe me zbiti
pod jastuk želja
ti ruku zavuci,
dotakni mi grudi
napipaj mi strune;
među bedra moja
violine su zvuci.
Čitav svijet smo jedan
tom glazbom s visine,
dok oblakom plovim
željom ti se smijem,
i poželim biti
dio tmurnog neba
da se poput kapi
kišom na te slijem.
I znaš dušo moja
dok putujem tako
od neba do zemlje
s tobom u sebi,
svakom kapi svojom
ludu želju imam
da ne stanem nikad
kliziti po tebi!