10. 06. 2015.
Broj hramova i svetišta po gradu graniči s brojem mogućih kombinacija na GO ploči. Budizam je sve prisutan, no opet nekako ne nametljiv. Ljudi po gradu ne navaljuju na turiste sa svojim 'ponudama dana' nego se pristojno na smiju kako bi privukli vašu pažnju. Jezik je glasovan/tonalan, pa tako isti znakovi ovisno o naglasku i visini tona imaju drugačije značenje.. Na primjer, 'mak' ovisno o tonu i naglasku može značiti: marinirati, voće, izobilje, rado ću, dakle "Rado ću marinirati izobilje voća" bi se reklo "mak mak mak mak". Za sada ostajem na 'Sa wat dee, kharp' odnosno 'Dobar dan, molim' u nadi da zbog lošeg 'tona' ne govorim 'Ubit ću kralja, molim'. Pismo je vrlo slično sanskrtu, no ne koriste razmake između riječi, što se onda prenosi na njihove prijevode na engleski, također bez razmaka.
MacMahon me sparuje s Brazilom (2 dan), koji je izgubio sve partije do sada te ima jedan bod bez borbe. Iznenađuje ga moje otvaranje 3-4 6-3 umjesto standardnog shimaria 3-4 5-3. On uzima ključni hoshi na stranici, a ja ponovno odgovaram visoko u odnosu na shimari. Imam osjećaj da kontroliram partiju jer on ostavlja dosta 'labavih' pozicija, što mi omogućava da na napade odgovaram napadima, čime zadržavam sente. U jednom trenutku počinje mrmljati na portuglalskom, odnosno negodovati oko mog velikog kuta. Na kraju zavržava 34 – 27.5, odnosno 6.5 za mene.
Zadnje kolo donosi Azerbajdžan (6 dan), najstarijeg igrača na turniru. Izgubio sam s 60 razlike, ali partija je bila jako zanimljiva. Nakon osnovnog ocrtavanja prostora po rubovima ploče, u centru se pojavljuju dvije skupine od 30tak kamenčića nakon mog efikasnog odvajanja njegove skupine. Mogao sam biti odlučniji, no kako nisam mogao izračunati ishod s toliko sloboda, krenuo sam spašavati svoju skupinu, što je omogućilo protivniku da stvori uvjete za život. Obje skupine su žive, ali on je sad slobodan koristiti svoju za napade/redukcije odnosno završava mojim porazom.