Marketing
Cassius XL-1- 12- C
Stigla plaća! Nakon godinu dana mukotrpnog odricanja Jakov je napokon imao ušteđevinu kojom je mogao kupiti zadnji krik tehnologije, Cassius XL-1- 12- C, prvi uređaj za snimanje snova. Uzbuđenje koje je osjećao noseći ga pod miškom bio je nemjerljiv sa ičim što je do tada iskusio. Možda najbliži je bio onaj kada je kao dijete od dida Ružička dobio dugožuđenu igračku.
Priključio je uređaj na lokalno računalo, software se automatski instalirao. Zatim je pročitao upute. Upute su bile krajnje jednostavne: staviti blještavu metalnu kacigu na glavu i snivati. Za sve ostalo pobrinuli su se znanstvenici iz Imaggio instituta, oni su izradili uređaj i algoritam koji je skenove moždane aktivnosti u vizualnom korteksu rekonstruirao u sliku.
Bio je ushićen, nije mogao dočekati noć da usne. Uzšetao se stanom amo-tamo, gore-dolje, puštao muziku, mrdao kukovima u ritmu glazbe, pijuckao koktele i svako malo pogledavao na sat.
A onda je napokon pala noć.
Nataknuo je kacigu na glavu i legao. Živci su mu treperili, čitavo tijelo mu je bridilo od uzbuđenja. No nije mogao usnuti, neprekidno se premetao čas desno, čas lijevo, pa opet na leđa, trbuh, desno-lijevo... Zalud!
- Otvori prozor – izdao je glasovnu naredbu kućnom računalu.
U sobu je unišao svjež noćni zrak. Duboko je udahnuo.
- Opusti se – reče si – baš kao da si ovog časa odapeo…
Plitko diši, bez misli. Samo bez misli!
No misli – ti odmetnuti dijelovi sebstva - navaljivale su iz nepoznatih predjela u svijest poput divljih hordi Džingis Kana i ondje ga, nemoćnog da im se suprotstavi, silovale svojom pojavnošću. Kaos, čisti kaos, bez smisla i reda!
Odustao je. Premjestio se u dnevni boravak i upalio televizor. Na programu je bio Rosemoon, najnoviji 3D film s Humphrey Bogartom i i Katharine Hepburn u glavnim ulogama. (Čitateljima iz prošlosti ovo može zvučati kao omaška, no morate znati, danas je najnormalnija stvar raditi filmove s mrtvim glumcima. (Ah ta digitalna uskrsnuća!) Problem su, doduše, katkad autorska prava. Naravno, postoji i crno tržište, hakerski underground koji vizualizira baš svaku opciju polnog čina s javnim osobama, tipovi kojima ništa nije sveto . Tako je moguće vidjeti braću Kennedy kako sprijeda i straga filaju Merlinku; moguće je vidjeti Monicu kako oralno opslužuje Clintona; Kafku i Milenu u sado-mazohističkom zanosu; Isusa kako podliježe čarima prelijepe Marije Magdalene; razvratni trojac Bardot-Gainsbourg-Birkin; Busha seniora s rukom na dječakovom koljenu; Ginsberga i Whitmana u zagušljivom baru okružene zgođušnim i snažnim mornarima; da ne nižem daljnje prizore - moguće je vidjeti što god vam padne na pamet, jedan općeljudski, globalni swingeraj! )
Svitalo je kad je usnuo.
Probudio se pet sati kasnije, iskočio iz kreveta te pohitao do uređaja. Na displeju je blinkalo zelenim slovima – Dream recorded. Pritisnuo je tipku Play. Isprva se ništa nije raznavalo, tek šum karakterističan za analogne tv uređaje bez prijema, a onda se začuo ton. Zatim su se počeli pomaljati prvi obrisi i napokon je slika postala oštra.
Ugledao je majku. Sjedili su sučelice za stolom. Prostorija je donekle podsjećala na bakin stan. S velikog prozora dopirala je meka, žuta, ranojutarnja svijetlost. Majci je, sudeći po izgledu, moglo biti tridesetak godina, što će reći da je njemu bilo oko šest-sedam.
- Ti si moj princ – rekla je majka.
Ustala je i snažno ga privinula na velike grudi. – Mama te jako voli, nemoj to nikada to zaboraviti!
Niz obraz su joj se zakoturale krupne suze.
I Jakov je plakao, jecao gušeći se od ganuća, ovdje i sada, na javi, jer istina je bila drugačija. Njegova majka, naime, nikada nije izgovorila te riječi, volim te, sine, mili moj, prinče; nikada ga nije podragala po glavi, nikada ga nije nježno pogledala, nikada nije odaslala riječi pohvale, napravila gestu podrške, ispustila uzvik podstreka. Njezina jedina briga bila je da ON ne upadne u veće neprilike koje bi potom ONA trebala rješavati. Iziskivalo bi to dodatne snage, a njezine snage jedva su dostajale preživjeti bezličnu svakodnevicu. Žena je bila naprosto psihički, a posredno tome i fizički slaba te je nastojala što bezbolnije proći kroz život. Biti neprimjetan, sklanjati se, puštati, propuštati, otpuštati, ne stršati, ne istupati, ne zastupati, ne izlagati se, u konačnici živjeti život bez života. Sačuvan. To je bio neki njen kredo. U pozadini te pasivnosti zapravo je bio silan i kronični strah. A otkud je taj strah dolazio, Jakov nije znao. O tome se nije pričalo. O ničem se nikada nije pričalo. Ničem važnom.
Poštovao je njezinu želju i bio dobar (također) nevidljivi dečko. Bivstvovali su jedno pokraj drugog kao dva komada pokućstva. - Halo i dobar dan.
Slika se izgubila u fade in-u, kraće je vrijeme vladalo zatamnjenje, potom su nadošle nove slike. Neki se ždrijebac nastojao uspeti na kobilu i zbičiti joj ogroman crni penis.
Jakob pritisnu Stop i vrati film unazad, na 4.31.
- ti si moj princ ……………………………………………………………………………………… ………………………………………………………… jako te volim, nemoj to nikada zaboraviti……………………………………..
Klik …
- ti si moj princ ……………………………………………………………………………………… ………………………………………………………… jako te volim, nemoj to nikada zaboraviti……………………………………..
Klik …
- ti si moj princ ………………………………………………………………………………………………………………………………………………… …………………………… jako te volim, nemoj to nikada zaboraviti……………………………………..
A suze nisu prestajale teći...
Dodatak sveznajućeg pripovjedača koji i nije toliko sveznajuć
Još otkako je bio u povojima, od Cassiusa se očekivalo da će s mogućnošću uvida u snoviti život homo sapiensa doći i mnogi odgovori, odgovori o razinama svijesti, lucidnom sanjanju, paralelnim svjetovima, hipnozi, regresiji u prošle živote, bitku. Međutim, unatoč milijunima filmova koji su snimljeni, i koji su se u početnoj fazi ludila, tj. trenutku kada je Cassius pušten na tržište za komercijalnu uporabu, bivali hostani po serverima diljem svijeta (najpopularniji servis - YouDream), odgovor je izostao. Doduše frojdizam je dobio svoj kredibilitet. Psihoterapeuti su sada mogli neposredno tumačiti snove. Ali ništa više od toga. Bitna pitanja su i dalje vrištala u mraku,
Tko smo što smo kamo idemo,
Koliko ti je dugačak kur,
Hoćeš li ga primiti u dupe,
Aaaaa što ne,
Itd.
----------------------------------------------------------------------------------------------------
muzika za ugođaj:
Mother. John Lennon
Post je objavljen 10.06.2015. u 23:56 sati.