postoji nešto u meni ..
pomoglo mi je da pišem
prihvatim...
neki osjećaj sigurnosti..energije...
znam da se sve ovo..moralo dogoditi u mom životu...
ja sam to znala..šutila..nisam kazivala..
tko bi mi vjerovao...
jednostavno ni sad to ne mogu objasniti...
to je osjećaj stvarnosti
prihvati..
poludjeti ili živjeti..
biraj...
vjerujem u višu silu,
osjećam se normalno...
ko da sam to i uvijek znala...
moralo se dogoditi....eto baš sada...
pisati...pisati...
zbilja..
ponekad sam i sama zbunjena...svim tim događajima...
pa ipak vjerujem u mog malog anđela...
moji stihovi ljubavni..ne znače..da mi nedostaje ljubavi...
meni se jednostavno sviđaju..
možda su često tužni, ali u znaku pozitivni...
oni su mi inspiracija,,,
znak..
bol-tuga-sreća i radost me natjerali..
učini nešto što inače ne bih...
sve što mi se događalo
jako me je jačalo
pitam se dali si ikada ikog volila.'?
da..
najviše mog anđela
mb..
autorica.