U prošlom nastavku serijala Quo vadis plastiko? predstavljeni su vodljivi polimeri. Poznato je da su plastični materijali odličan toplinski i elektro izolator (podsjetimo se svih plastičnih izolacija za električne vodiče kao i obloga od plastike za termo izolacije), međutim primjenom polimera s čađom omogućuje nova rješenja i velike mogućnosti. U ovom nastavku nastavlja se o vodljivim polimerima, odnosno o grafenima.
Priredila:
prof.dr.sc. Đurđica Španiček
Quo vadis plastiko? - 11
Trenutačno postoji velik broj poznatih istraživanja i onih u razvoju u institutima i na sveučilištima kojima je cilj pronaći nove polimere i nove vodljive dodatke za nove materijale i postupke. Očekuje se da će proizvodnja ugljikovih nanocjevčica (e. carbon nanotube, CNT) i grafena na industrijskoj skali dovesti do velikih promjena u primjeni plastike u elektroničkim uređajima.
Inovativne varijacije ugljikovih nanocjevčica i grafena kao što su nanopupoljci, nesloživi grafeni i grafenske pjene omogućit će konstruiranje lakih, savitljivih i koljenastih elektroničkih proizvoda.
Kako se proizvodnja uređaja na osnovi silicija približava svojoj fizičkoj granici, mnogi vide grafene kao novi materijal koji će omogućiti industriji poluvodiča razvoj sve manjih i bržih elektroničkih uređaja.
Razvija se nova porodica 2D karbida prijelaznih metala i/ili nitrida koji također obećavaju uz vodljive polimere (na slici).
SLIKA - Atomski tanki dvodimenzijski materijali poboljšavaju vodljiva svojstva grafena
Usavršena vodljiva plastika otvara i nove mogućnosti za senzore ili protetiku nalik na kožu. Napredak u području termoelektričnih vodljivih polimera omogućit će obnovu topline kao pokretačke energije uređaja poput pacemakera, pumpa za inzulin, ali i za smanjenje potrošnje goriva u automobilima.