Zahvaljujući brojnim praznicima, dobrim šefovima i druželjubivim prijateljima na moru, lipanj je savršen mjesec za pobjeć iz grada. Samo jedan poziv u mom je slučaju bio dovoljan da produženi vikend provedem na Cresu, tada još uvijek neposjećenom otoku na Jadranskoj obali.
Gradić Cres, ujedno i najveće mjesto na otoku, broji oko 3 tisuće stanovnika. Bez obzira na to, Cres je mjesto gdje svakoga jutra možete pronaći domaće proizvode domaćih ljudi, sve potrebne institucije poput hitne, policije, pošte ili ljekarne, a na automobil i gradske gužve, smog i buku, možete zaboraviti.
Sami centar, u kojem sam za vrijeme svog boravka imala priliku odsjedati, prepun je malih, za more tipičnih uličica, simpatičnih pročelja, starinskih uličnih svjetiljki i ljudi koji ovom otoku daju posebnu čar. Svi se poznaju, znaju gdje je najbolji sladoled, kava, ali i kao u svakom manjem mjestu, tko je koga krivo pogledao ili rekao ružnu riječ.
Pogledom na more, sve ružno se zaboravlja i ostaje samo onaj otočki mir. Na Cresu je moguće ne raditi ništa, a da ti bude nezaboravno, blokirati pristup svim vijestima i jednostavno uživati u odmoru.
Prilikom posjeta ovom otoku, ne možete ne primjetiti i mnoge spomenike i znamenitosti od kojih je na mene najveći dojam ostavio franjevački samostan s crkvom sv. Franje, kao i fontana u samoj jezgri grada.
Dobra prometna povezanost, kultura, tradicija te raznolika gastronomska ponuda, privlači velik broj turista pa ne čudi što ovaj, uz Krk najveći hrvatski otok, spada u sam vrh hrvatskog turizma.
