Omjeh za sve drage ljude...
Kontrolni CT baš i nije dobar, kažu progresija osnovne bolesti..a ja se svadim s njima i kažem da su malo "šprofulali" (zaboravili da zračenje oštećuje kosti pa ih malo ponekad i "pofali", što sam ja zaboravila prijavit između dva CT-a...u svakom slučaju, maksilofacijalni kiirurg se slaže sa mnom da ne može potvrditi progresiju, pa ćemo pravo stanje vidjeti slijedećim kontrolnim CT-om...upravo mi je stigao oriinalni javorov sirup iz Kanade..recept za one kojima bi možda ustrebalo...omjer sirupa i sode bikarbone(čiste) je 3:1...desetak minuta zagrijavati na jako slaboj vatri i piti žličicu ujutro i navečer...ne duže od tri tjedna...od sutra počinjem, zlu ne trebalo...
Osobno, osjećam se izvrsno. Bolovi i dalje ne postoje(osim kad si ih umislim), uspjela sam za šest, sedam mjeseci nakupitimalo više od deset kila, živim život punim plućima.
Najtopliji dan u godii odlučim otići na izlet u Motovun(jaaako pametno), ne znajući da se prijevozno sredstvo mora ostaviti na parkialištu i do Grada poći pješice(za to nisam bila raspoložena) ili autobusom(bolja solucija).
u svakom slučaju, fascinirali su me likovi od slame koji dočekuju turiste u starom gradu popločenom kamenim kockama koje su na pojedinim mjestima opaaaasno skliske (preživjela), pa čovjek ne može bacit oko na trgovinice uz uličicu. svako skretanje pogleda moglo bi prouzročit opasne lomove, posebno kad peta od sandala završi negdje između dva kamena.
No, evo par fotki sa predivnog izgleda, iz grada koji vrijedi vidjeti i to ne samo kad se održavaju festivali ili Dani Velog Jože...