Mene više nema u toj čudnoj poeziji koju izlijevam iz duše vremena, dok potrošene sate brojim u igri sunčane svjetlosti koja obasjava ovo prohladno i neživo jutro.
Iz nijeme tišine, toliko nijeme, da se oduzima sama od sebe, planete rotiraju svoje sablasne elipse, a moj nemir se zaustavlja ispred mirnog čela nemirnih misli i poručuje, da je sve potonuće u trenutak i da je trenutak život koji se živi.
Opet pregledavam konture lica u zamagljenom zrcalu zaustavljajući pogled na očima i u tom bezdanu ne prepoznajem uzvraćen pogled moje duše pa se sve opet vraća na onaj početak neživog trenutka koji klizi kroz mrtvilo ove zamršene poezije i mog još čudnijeg života.
Može li mi tarot pretskazati postoji li u meni ona iskra koja se uvijek javlja kad je ne očekujem ili će se sve odigrati baš kako piše u genetskom kôd-u sudbine?
Tamne sjene zaplesale su svoj ples, uspavale me i odnijele preko granice stvarnosti gdje sam opet susrela samu sebe i mrtvom molitvom još mrtvijeg srca zaspala tim neživim snom.
Sad je tako, a ovo jutro mi ne obećava pozitivan predznak, elipsasta putanja tih čudnih planeta ugasit će sjećanja na one mrtve trenutke kojima se uvijek vraćam i to baš onda kad srce osjeti pogled, drugačiji od onog plavog pogleda koji je odnio dušu u nepovrat zaborava pa joj ne da, da u bijeloj crkvi tuge zapali svijeću samo za taj neživi trenutak.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7889-28-9
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.