A započelo je onoga ljeta kad je dugonoga utrčala u predsoblje.
Onako u žurbi zadihano je rekla:“U Međimurju počinju žetve.
Miris pokošenoga sijena je posvuda.“
„Vrlo rado!“, odgovorio je.
„Dobro! Onda u subotu u devet na Držićevoj, kod govornice!“
„Veselim se!“
Zaista, tamo je bila plava govornica na kojoj je visjela uvijek neobješena
slušalica i kad je prolazio uvijek bi ušao da je objesi pravilno.
Ona je čekala naslonjena čitajući neki francuski modni časopis.
Onako, kao, nezainteresirana.
Bijele hlače na dugim nogama, kockasta košulja malo raskopčana
(taman koliko je potrebno dobrome pogledu – a imalo se što i vidjeti).
Naočale po zadnjoj modi. Lice plavog pogleda nasmijano i pomalo
zbunjeno. Plava kosa lepršala na vjetru.
Nakon pozdrava krenuše na istok. Što dalje iz grada vijugavom
cestom prema Koprivnici.
Pravi ljetni dan. Miris sijena na poljima. U daljini željeznica.
Pravi podravski motivi.
Ostao je bez riječi. Razmišljao je što progovoriti. Riječi baš nisu dolazile.
Vrpoljio se na suvozačkom mjestu. Bilo mu je toplo.
I pre toplo, ali i ugodno. Tlak mu je pomalo kretao u vis.
Zaboljet će ga glava, a on neće reći ni riječ.
Odjednom jato gusaka.
Gusan se napenalio, smeta ga narančasta boja.
Dobro došao, frajeru! Bit će razgovora.
„Da svratimo na kavicu?“
Stali su. Gostiona na osami, obasjana suncem. Iza kuće hrastov lug i
plastovi sijena. Tišina u lugu. Taman za šetnju u dvoje.
Zaboraviše na kavu. Šeću uz plastove, uz drveće i …
Ruka privlači ruku poljubac pada, a i plast je blizu.
Odnekuda iskrsnu gomila s vilama i zaprežna kola da odvezu sijeno.
I sad ga tek glava zaboli…
Hrvatski muzej naivne umjetnosti
Ivan Generalić
Jelen u šumi /
Deer in the Forest
1956, 500x600 mm
Ulje, staklo / Oil, glass