Slučajna riječ, slučajni dodir, slučajni pogled, sve je veća svjetlost što prolazi kroz mene, sve su dalje one moje sjene, nikom nisam ukrala tu vatru što je spavala u tamnici duše, sama me obasjala i rastjerala sjene namnožene zadnjih godina.
Između prve i zadnje karike našeg postojanja u ovom vremenu je prostor koji nas je spojio te predivne noći kad su tvoje oči zaronile u moje i kao nježan cvijet ostale na mojim trepavicama.
Uz tebe ponovno osjećam, uz tebe caruje plamen i grije, uz tebe je odsjaj predivnog jutra i mir mekane noćne tame, uz tebe odlazim iz tog razrušenog grada i ostavljam kamen ispod kojeg me netko pronašao sklupčanu kao zmiju, pronašle su me skitnice i dovele do tebe da kao trag svjetla pratim svaki naš trenutak, svako naše lutanje što nas vodi jedno drugom.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7889-28-9
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.