Ne znam što je, od kuda je,
ali odjednom kreneš kao iz bunila
otrgnut,
i svijet izgleda drukčije, ljepše, bolje,
iako znaš da nije tako, ne nije.
Suosjećaš sa istima što oko tebe
bauljaju,
u nekom polu izgubljenom stanju.
Čudno je što nitko nikoga ne vidi,
a tako smo blizu, blisko usputni
u tromosti odsjaja dalekih svjetova.
I kao da jutros, jutro drukčije miriše,
kao da ne postoji ono jučer,
a sutra neće doći,
neka natruha stalnosti se giba,
ljulja, omađijana pobudnicom
gradskog pijetla.
05.06.2015.
Post je objavljen 05.06.2015. u 08:28 sati.