Nakon završnih riječi od strane tužioca koji je detaljno obrazložio tok postupka i dokaze koji su izvedeni pred ovim Sudom u cjelosti se pridružujem kao oštećena i u ime porodice ovim završnim riječima i napominjem da imam namjeru tužiti KCUS.
Dugo sam razmišljala šta reći, pošto završne riječi trebaju biti kratke i koncizne a ja bih mogla knjigu napisati...
U suštini već je sve rečeno i to više puta ali ja bih htjela da napomenem nekoliko najvažnijih stvari:
Ja jesam, kao oštećena strana dobila pravo na završnu riječ, ali želim napomenuti da ja nisam jedina oštećena. Naime Cecina djeca, Denis i Ena su najoštećeniji, i to na način da im je oteta najbitnija osoba u životu, a to je majka! S tom prazninom oni su osuđeni provesti ostatak života.Nije bila tu prvi dan Denisove škole, nije vidjela prve Enine korake, nije čula prve riječi...To je nešto što se ne može nadoknaditi.
Ne mogu a da se ne osvrnem na stav optužene od dana Cecine smrti pa sve do danas, a to je stav pun arogancije i nedodirljivosti, bez trunke savjesti. Nikada nije rekla da joj je žao, niti je izrazila saučešće. Naprotiv rekla je neke stvari koje nisu istinite i time blatila ime moje sestre Cece i jako povrijedila mene. Sve ove godine nisam imala pravo da joj odgovorim, i koliko god da me takvo ponašanje bolilo trudila sam se da dostojanstveno ispoštujem institucije pravosuđa, mada samo ja znam koliko je to bilo teško! Zato ću ovom prilikom ponoviti ono što sam prvi put rekla : najbolja i najpravednija kazna bi bila da se osjeća kao ja!
Moja sestra nije NIKADA popila niti jednu tabletu bez znanja doktora, bila je zdrava osoba, nenaviknuta na medicinske tretmane zbog čega je nažalost, poklonila puno povjerenje doktorici i to je platila svojim životom. Ali je zato optužena iznosila lijekove kao što je PROPOFON bez znanja nadređenih, išla u kućne posjete bez znanja šefova, radila „krvnu zakrpu“ bez znanja i konsultacija kolega. Niti jednog momenta optužena nije spomenula da bi moja sestra trebala ići u bolnicu a dokaz za to su njene kućne posjete (koji bi doktor toliko puta dolazio u kućne posjete???), naručivanje u bolnicu radi zahvata „krvne zakrpe“ u vrijeme njene noćne dežure da bi što manje ljudi znalo i vidjelo, dva otpusna pisma iz bolnice (dvije krvne zakrpe) naknadno napisana bez broja protokola.
Dakle od samog početka je bila svjesna svoje greške, pokušala je uporno sakriti od kolega i pretpostavljenih, nadala se da će joj to uspjeti, ni jednog trenutka ne pomišljajući na stanje pacijenta i moguće komplikacije.Pokušala je sakriti svoju grešku probijanje dure i time je prekršila Hipokratovu zakletvu i „zanemarila svoju obavezu pažljivog postupanja, koju je s obzirom na okolosti i svoja lična znanja i sposobnosti mogla da pokaže. Ljekar koji preuzme liječenje pacijenta dužan je načelno da učini sve ono što prema pravilima medicinske nauke i iskustva, u njegovj situaciji treba učiniti kako bi se bolesnik održao u životu ili sačuvao od štete po zdravlje.“*
*( Jakov Radišić, Odgovornost zbog štete izazvane lekarskom greškom u lečenju i obaveštavanju pacijenta;Glava sedma Odgovornost zbog grešaka lekara anesteziologa; Slučajevi iz sudske prakse I slučaj; Beograd 2007)
Bez obzira na presudu optužena će za mene uvijek biti kriva... kriva za smrt moje jedine sestre Cece, kriva što mi je uzela najdražu osobu ,kriva što je ostavila dvoje male djece bez majke, kriva što je uništila moj život...kriva za sve isplakane suze, srušene snove i neprospavane noći...KRIVA!
A ja sam ponosna što sam imala sestru kao što je bila Ceca i beskrajno tužna što je više nema...
Svjedoci smo sve češćih strašnih posljedica nemarnog odnosa prema pacijentima, čak i sada dok traje ovo suđenje. Doktori će i dalje činiti kobne greške jer su sigurni da su zaštićeni od svih odgovornosti, a pravedna presuda optuženoj će konačno biti opomena i poruka da smo svi pred zakonom jednaki i da se nešto slično nikada nikome ne ponovi.
Gordana Simić
Sarajevo, 30. 01. 2012. godine
PRESUDA 01.02.2012. godine u 12.00.
Odlična završna,Ceca bi s pravom bila ponosna na tebe, i makar netko može pomisliti "pa naravno to je sestra", ali svjedoci smo da postoje sestre na koje se jednostavno ne može biti ponosan, naprotiv, sramota su za cijelu obitelj, ali to je njihovo breme (osim ako u tom plemenu nije običaj da ti raste vrijednost sa brojem krivičnih djela)
Dario
Bravo Gordana! Bravo!
Ceca bi bila ponosna na svoju sestru!
Slazem se sa Dariom...
Da, postoje i sestre na koje se ne moze biti ponosan...
To sestra "doktorke smrt" najbolje zna, zar ne?
Ili su bas takvi njihovi kriterijumi, ko ce znati?
No, to je njihov problem. nevenkagaragic
Draga Gordana,
Dok sam citala ove zavrsne rijeci suze su mi potekle. Ovo samo moze biti iskreni osjecaj i dokaz kakva sestra moze da bude. Neznam ko moze ostati ravnodusan na ovakve rijeci. Za zlodjelo doktorke smrt ce se pricati i znat ce se, bez obzira kakva presuda bila, a ja se iskreno nadam i molim dragog Allaha da presuda bude pravedna. Borbu koju si ti ponijela kao sestra, nemoze se mjeriti nicim, a borbu sa samom sobom ce tek imati priliku iskusiti doktorka smrt koja ce uvijek dok je ziva imati na savjesti dvoje male djece i jedan mladi zivot.
Zelim ti reci da skupis snagu da ovo do kraja izdrzis radi svoje sestre i njene djecice koja zasluzuju pravdu. Ja sam uz tebe kao i mnogi normalni i posteni ljudi.
Budi pozdravljena.
Irma
Gordana svu srecu ovog svijeta ti zelim,takvu sestru bi svako pozelio..
Bravo Gordana, odlicne zavrsne rijeci! Sigurna sam da bi Ceca bila ponosna na takvu sestru, toliku snagu i ljubav a vjerujem da osim mene ima jos mnogo onih koji su ovom trenu ponosni na tebe.
Zao mi je sto ne mogu doci u srijedu ali imas moju potpunu podrsku.
Branka
puno, puno snage zelim, u prvom redu. ne mogu rijecima opisati sta osjecam dok ovo citam, od srca zelim da pravdu izborite, za dusu, za mir, za nju..... Slovka
Ovom zemljom vlada mafija!
Tajkuni, kriminalci, mocnici, koji misle da novcem koji su opljackali mogu sve da kupe, sve da zataskaju, pa i ubistvo.
Zrtve koje usput gaze za njih su samo KOLATERALNA STETA!
Pitanje je samo: KO JE SLEDECI NA REDU ??? zdenkobajo
Draga Gogo,
toliko je bola ali i snage u ovom postu da neko ko nije doživio ovakvu tragediju ne može da pojmi. Blog pratim od početka i iskreno se nadam da ću sutra ovdje čitati o osuđujućoj presudi. To neće vratiti Cecu ali će pokazati onim ljekarima koji su zaboravili Hipokratovu zakletvu da nisu nedodirljivi.
Dijana