Nemir mi kaže, razbacao si svoje snove po mom horizontu i pristižeš me svojim mislima, umotavaš me u tanke niti paučinastih zraka, stvarajući čahuru oko nas, jer smo se pronašli.
A tko si ti?
Netko, tko mi pokazuje, da još uvijek hladan vjetar obilazi tvoj Mjesec, netko, tko upija moje riječi kao tople suze dlan i živo svjedoči svakom provedenom trenutku.
A tko sam ja?
Pronađena, bez sjena, klizim uz tebe i nakon blijedih dana provedenih u zavjetrini nečijeg davnog nemira, ponovo dolazim pred lijepe plave oči, idem u noći što održavaju svoja obećanja.
Upoznao si me, lomio bolno moje zidove, srušio ih i razbacao po daljinama.
Potopio si u vodi sve moje stare ideale, dotaknuo Svemir i pomaknuo pramen kose sa čela.
Sve moje nemire skupio si u jedan i otpuhnuo prema sjeveru, a tvoja ruka uvijek dočeka moju u svakom trenutku kad to poželim.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.