F. William Engdahl
Izdavač: Profil 2014.
Za američke političke krugove sastankom Mao i Nixona 1972. otvaranje Kine SAD-u bilo je dijelom geopolitičke strategije da se Kina pridobije za saveznicu protiv Sovjetskog Saveza tijekom hladnog rata.
Američka je urota protiv Sovjetskog Saveza u pokušaju stvaranja političkog kaosa u Kini CIA-inim insceniranjem niza događaja poznatih pod nazivom Pokolj na trgu Tiananmen – propala, ali uz visoku cijenu političke i gospodarske izolacije Kine u svijetu.
***
Nakon 1989. Kina se otvorila inozemnim ulaganjima, i u zadnjih dvadesetak godina rezultirala kao najveća zemlja izvoznica u dolarskoj vrijednosti i druga najveća, nakon SAD-a, uvoznica nafte.
Kina se iz korisnog izvora jeftine radne snage za američke međunarodne tvrtke polagano pretvarala u potencijalnu prijetnju budućoj američkoj hegemoniji, osobito u Africi te na naftom bogatom Bliskom istoku i u Aziji.
No združene vojne manevre – Mirovnu misiju 2005. – prvu zajedničku kinesko-rusku vojnu vježbu nakon besprijerne brzine kineskog gospodarskog rasta stvorili su zvona za uzbunu u Washingtonu i na Wall Streetu. S druge strane, bestidna američka vojna okupacija Iraka dvije godine ranije, u ožujku 2003. godine šokirala je svijet. Peking je valjano ocijenio kako je u temelju vašingtonske strategije zapravo gruba sila.
Prvi korak Amerike bio je izvršiti napad na kinesku valutu, pa su vršili pritisak da se revalvira renminbi, što je Kina ispočetka odbijala jer bi to izazvalo drastičan pad kineske dobiti od dolarskog izvoza. 2005. godine Kina je vrlo oprezno i sporo započela politiku polagane revalvacije renminbija u odnosu na dolar, a potom okončala fiksni odnos RMB-dolar i usmjerila se na više valuta. Do 2008. vrijednost RMB porasla je za oko 20% što je bio velik ustupak nominalnim američkim zahtjevima. No stvarna nakon SAD-a nije bila samo oslabiti kineski izvoz već stalnim pritiskom oslabiti cjelokupno kinesko gospodarstvo, vašingtonskim valutnim ratovima nie se naziralo kraja.
Kako druge države moraju imati velike dolarske pričuve da bi obranile vlastitu valutu od potencijalne financijske krize, u većoj ili manjoj mjeri su primorane kupovati dug državne blagajne SAD, što će reći da američke državne manjkove pokriva Narodna banka Kine. Busheva je administracija svoje velikodušno sniženje poreza bogatim građanima te svoj globalni rat protiv terorizma praktički financirala zahvaljujući tome što je Kina kupovala goleme količine američkih kratkoročnih državnih obveznica.
Slijedom niza događaja nije bilo iznenađujuće što je 2009. premijer Wen Jiabao otvoreno preko medija, iskazao zebnju zbog jednobilijunskog kineskog uloga u američke državne obveznice te izravno navijestio kinesku namjeru udaljavanja od dolara i priklanjanja euru i drugim valutama. Sprega Washington – Wall Street hitro je odgovorila pokretanjem euro krize u Grčkoj ne bi li time oslabila euro i ojačala dolar – opet primjer prikrivenog valutnog manipuliranja.
2012. Kina je primorana na još jednu revalvaciju renminbija u odnosu na dolar i to u vrijeme kada je kineski izvoz dramatično opao.
Kina i njezini azijski trgovinski partneri uspjeli su utemeljiti bilateralnu trgovinu putem zajedničkih deviznih računa i time premostiti dolar kao medij nagodbe.
Poput mnogih sličnih vašingtonskih taktika geopolitičkog tlačnja, stvarna svrha pritisaka oko revalvacije renminbija nije bila da se poveća njegova vrijednost. Bila je to zapravo poluga da se prisili Kinu da učini renminbi posve slobodnom, konvertibilnom valutom na međunarodnom deviznom tržištu poput dolara i eura. A k tome i poluda da se Kinu primora na potpuno otvaranje financijskih tržišta kapitala divovskim bankama Wall Streeta 'božicama novca'. Da je Peking izašao ususret američkom Ministarstvu financija, postala bi izložena špekulativnim napadima, kao što je to 1997. godine bio Tajland.
***
1994. godine Kina je od izvoznice nafte postala njezinom sveopćom svjetskom uvoznicom.
Kako je Kina bila otkrila velika, nova naftna polja i golem potencijal u južnosudanskoj pokrajini Darduf, bilo je vrijeme za početak stezanja omče oko vrata Sudana.
Gotovo smjesta paravnojne su bande, naoružane zahvaljujući zapadnim obavještajnim službama iz Čada, pročešljale neobiljećenu pustinjsku granicu ubijajući, silujući i stvarajući kaos u toj oblasti. Washington je započeo svoju operaciju 'dardufskog geonocida'. Krajnji cilj bio je osigurati izliku za dovođenje NATO-ovih postrojbi u novo, Kini najperspektivnije naftno područje.
Washington je potpalio sukob koji je prouzročuo na desetke tisuća mrtvih i nekoliko milijuna ljudi pretvorio u izbjeglice.
Preko Dardufa u sukob su uvučeni Čad, Srednjoafrička Republika, Egipat i Libija.
Kina je počela uvoziti naftu iz Sudana i Čada.
Sudanska je vlada optužila zapovjednika UN-a u Dardufu, Britanca Tonyja Prenu i njegove 'mirotvorce' za sustavnu zloporabu 'humanitarnih' konvoja u darfurskoj oblasti nazvavši ih glavnim izvorištem opskrbe i oružja za pobunjeničke skupine proiv središnje vlade u Khartoumu.
Sva previranja i ratovi na Afričkom kontinentu proteklih godina rezultat su borbe vašingtona protiv kine i njenih interesa, a stvaranjem AFRICOM-a Pekinškim su vlastima stvari postale jasne.
Slijedeća domino kocka koja je trebala pasti u ratu protiv rezervi kineske nafte bio je Libijac Gadafi, i to, ironije li, uz pomoć odluke kineske vlade da u Vijeću sigurnosti UN-a odustane od veta na zahtjev NATO-a da se nad Libijom uspostavi 'područje zabrane leta' što je rezultiralo bombardiranjem Tripolija i cijele Libije.
Pentagon i američke obavještajne službe započele su militarizaciju stratešlog uskog grla svjetskih naftnih tokova, tjesnaca Bab el Mandab. Rabeći somalijske piratske incidente skupa s tvrdnjama o novoj prijetnji Al Qaide što niče u Jemenu, militarilizirali su jedan od svjetskih najvažnijih puteva za prijevoz nafte. Također i Neiskorištene nafte zalihe na teriotriju između Jemena i Saudijske Arabije navodno su među najvećima na planetu.
Imućnog Saudijca imenom Osama bin Laden uvježbala je CIA prema nekim komentatorima, a stvarna središnjica Al Qaide zapravo je CIA-jino sjedište u Langleyju, u državi Virginiji, SAD.
Pentagon je tvrdio da su napadima 17. i 24. prosinca 20098. ubijena 3 ključna Al Quaidina čelnika, ali dosad o tomu nema dokaza.
Od 2009. broj otetih brodica popeo se na 174, a broj otetih članova posade 587, pa je otvoreno pitanje ostalo tko somalijskim piratima priskrbljuje oružje i logistiku dovoljnu za izbjegavanje brojnih međunarodnih patrola.
S obzirom da značajna količina saudijske nafte prolazi kroz tjesnac Bab el Manbdab, američka vojna kontrola može ondje lako poslućiti zastrašivanju Kraljevine Saudijske Arabije glde njezine ozbiljne nakane vezane uz ugovaranje potencijalne 'nedolarske' naftne trgovine s Kinom ili drugim zemljama.
Mjanmar u Burmi je sastavni dio onoga što Pentagon naziva kineskom Bisernom ogrlicom, njezine strategije uspostave vojnih baza u Mjanmaru, na Tajlandu i u Kambodži kako bi parirala američkoj kontroli uskoga grla, to jest Malajskog prolaza. K tomu, u Mjanmaru ima dosta energenata kako na kopnu, tako i u podmorju.
Otkada je Busheva administracija 2005. godine odlučila pridobiti Indiju za Pentagonov Novi okvir američko-indijskih vojnoobrambenih odnosa, Indija je gurnuta u strateški savez s Washintonom ne bi li se tako pariralo Kini u Aziji.
Busheva je administracija ponudila Indiji skidanje tridesetogodišnjih sankcija na prodaju napredne američke nuklearne tehnologije i time otvoreno legitimizirala indijsko kršenje Sporazuma o smanjenju nuklearnoga naoružanja. Zamijetimo samo da je Washington optužio Iran za kršenje toga sporazuma što je krasan primjer političkoga licemjerstva.
K tomu, baš kada su se u crvene halje odjeveni redovnici pojavili na ulicama Mjanmara, Pentagoj je započeo američko-indijske mornaričke vježbe, skupa sa oružanim snagama Australije, Japana i Singapura.
Washington se očito odlučio na krajnje rizičnu geopolitičku igru s Pekingom raspirivanjem plamena nasilja unutar same Kine, u Tibetu početkom 2008. dakle za njihovih međusobno vrlo nestabilnih odnosa pred Olimpijske igre u Pekingu.
***
Najviše uznemiruje činjenica što brza hrana s visokim postotkom masnoća i šećera dokazamo izaziva ovisnost, nalik heroinskoj (osim što je odgovorna za sadašnju epidemiju gojaznosti i dijabetesa, te po nekim studijama može oštetiti mozak). U praksi širenje McDonald'sa i/ili KFC-a te sličnih lanaca brze prehrane po Kini novi je opijumski rat podjednako ili čak razorniji od Opijumskog rata iz 1840. godine.
Studija Američkog istražnog instituta Scripps iz Floride utvrdila je da sastojci u uobičajenoj brzoj hrani, posebno visokofruktozni kukuruzni sirup ili drugi šećeri 'prže' središte mozga baš kao i ovisnost o teškim drogama poput opijuma ili kokaina.
Uprava za hranu i lijekove FDA prikriva ili ignorira uporabu pojačivača okusa poput mononatrijeva glutamata (MSG) koji izaziva demenciju.
Umjetno sladilo aspartam na tržištu poznato pod ienom NutraSweet, promican kao 'dijetna tvar niskoga šećera' (nalazimo ga u dijetnoj Coca-coli i Coca- coli Zero) zapravo inducira debljanje. Među patološkim učincima redovite konzumacije asparama simptomi poput epileptičnih napadaja i konvulzija, vrtoglavice, migrene, gubitka pamćenja, kroničnog umora, depresije i napadaja panike. Preplavljivanje kineske prehrane lošim namirnicama samo je dio svjesno orkestirane kampanje Washingtona za oslabljivanje samovoljnosti i borbenosti kineskog duha. Kina je bila preplavljena privlačnim uvezenim američkim namirnicama, čiji loš učinak je veći kada organizam nije naviknut na njegove efekte, kao kod kineza.
Zastrašujuće je i uvođenje GMO namirnica i veliki napori Zaklade Rockefeller koja ga financira. Javnosti je priopćeno kako je njihov silni znanstveno – izučavateljski napor pokušaj borbeprotiv gladi u svijetu koja se očekuje u sljedećim desetljećima, jer će tvrdili su, predviđeni rast populacije dodati nove milijarde gladnih usta.
Ruska istraživanja 2010. utvrdila su da životinje koje jedu GMO hranu gube sposobnost razmnožavanja.
U današnje vrijeme Kina uvozi više od 60% sojinog zrna, od čega je 100% sve GMO. Takva je zasigurno i riža. S obzirom na rezultate ruskih istraživanja, logično je očekivati da će za tri sljedeća naraštaja većina kineske populacije postati sterilnom.
Poslije 1992. GMO je postao srž američke poljoprivredne strategije vezane uz izvoz sjemena koja se služila novostvorenom Svjetskom trgovinskom organizacijom WTO-m, za unapređivanje američkih interesa poljoprivrednoga poduzetništva.
Prema internetskoj stranici Sustava brzog uzbunjivanja za hranu i hranće.u za životinje Europske zajednice, europske su zemlje u razdoblju od 2006.-2011. godine 115 puta pronašle GMO rižu u prehrambenim proizvodima iz Kine.
Ovaj opći smijer prikazuje možda najopasniju pogrešku koju su kineski dužnosnici načinili. GMO je trojanski konj za koji Washington i američke elite procjenjuju da bi mogao unutar sljedećih dvaju desetljeća uništiti sigurnost kineske prehrane budu li kineski dužnosnici to neodgovorno dopustili.
Ministar poljoprivrede već je dopustio GMO pamuk, papriku, rajčicu i papaju, te odobrio uvoz GMO soje i kukuruza za prehrambenu industriju.
Promicanje GMO-a službeni je dio USAID-ove zadaće.
Od pedesetih godina prošlog stoljeća američki poljoprivredni izvoz bio je strateški nacionalni prioritet povezan s geopolitikom hladnoga rata.
***
Julian Huxley, mahniti eugeničar i zagovaratelj smanjenja populacije, bio je prvi predsjednik UNESCO-a nakon Drugog svjetskog rata. Njegov brat, Aldous Huxley još je 1961. godine ustvrdio: Već možda za slijedećeg naraštaja postojat će farmakološka metoda stvaranja ljudi zaljubljenih u svoje robovanje ili proizvodnje diktature bez sza, metoda uspostave vrste bezbolnog koncetracijskog logora za cjelokupna društva gdje će ljudima zapravo biti oduzeta sloboda, ali im to neće smetati jer će im s pomoću propagande, tj. ispiranja mozga, ili još točnije, ispiranja mozga poduprtog farmakološkim metodama svaka želja za pobunom biti pometena. Čini se da će ovo biti posljednja revolucija. Treba napomenuti da Huxley nije bio tek pisac, bio je povezan s CIA-om, Rockefellerom na strogo povjerljivom projektu kontrole uma nazvanome MK-Ultra pod pokroviteljstvom privatne Fordove zaklade koji je stvorio LSD-ovsku, drogerašku, 'hipi-revoluciju' šezdesetih prošlog stoljeća u SAD-u kao pokusni potvat postizanja sveopće društvene kontrole.
CIA-jine tehnike uporabe raznovrsnih droga kako bi se kontrolirao ljudski um i tijelo tiho su prebačene u danas već udomaćene 'antidepresivne' lijekove, u pravilu daven djeci s dijagnozom poremećaja pozornosti i hiperaktivnosti (ADD i ADHD).
Smanjiti svjetsku populaciju raznim cjepivima koji na kraju proizvedu paralizu djece, u Indiji zemlji bez dječje paralize odjednom je ta bolest uzela maha, AIDS,...uspješno se sprovodi.
Clintonova administracija nije pokrenula 'anti-AIDS' kampanju kako bi pomogla bolesnim Afrikancima ili komu drugome. Brojne studije, uključujući nekoliko onih koje je financirala američka vlada, utvrdile su kako HIV ne prouzrokuje AIDS. Zapravo HIV je relativno bezopasan.
Kako bi usmrtila bezopasni HIV, vlada SAD, Svjetska banka i druga tijela potrošili su milijarde američkih dolara na kupnju i raspačavanje opasnih lijekova protiv HIV-a ljudima diljem svijeta, nekih 36-50 milijuna, za koje se pretpostavilo da su HIV pozitivni. Ali lijekovi poput GlaxoSmithKlineova Zidovudina (AZT) Retrovira nisu izliječili nikoga komu je dijagnosticiran AIDS. Niti su proizvođači lijekova ikada tvrdili da jesu.
Krajnje toksične kemikalije teško da su ikada izliječile koju osobu. Ili komu spasile život. Istraživanja su pokazala kako doista svi koji uzimaju te lijekove umiru, i što najviše uznemiruje, većina od 22 milijuna ljudi za koje se mislilo da su umrli od AIDS-a zapravo je umrla od nuspojava lijekova protiv HIV-a. Prema brojnim studijama, imunosna definicija oboljelih od AIDS-a rezultat je kemikalija koje oštećuju imunosni sustav ubrojimo li k njima rekreativne droge, kao kokain, nitratne inhalante, heroin, potom zlouporabu alkohola, pesticide, prekomjerno uzimanje lijekova, kao antibiotika, industrijske zagađivače, druge toksine iz okoliša te lijekove protiv HIV-a, kao ATP. U Africi su navodne žrtve AIDS-a zapravo žrtve kronične malnutricije – glavnog tamošnjeg uzročnika AIDS-a – te uzastopnih infekcija, kroničnog stresa i nedostatka sna.
Lijekovi za bol koji se dobivaju na recept štetniji su ili čak smrtonosniji od mnogih nedopuštenih droga, primjerice heroina. Godine 2008. više Amerikanaca umrlo je od analgetika nego od nedopuštenih droga poput kokaina i heroina zajedno. U SAD broj smrti od propisanih lijekova nadilazi broj prometnih nesreća s fatalnim ishodom. Više od 12 milijuna ljudi u SAD ustvrdilo je da uzima analgetike zbog njihova 'podižućeg' učinka, a ne zbog učinka kojemu su namijenjeni – neutraliziranja bola.
***
Nakon gotovo dva desetljeća zanemarivanja interesa u istočnoj Aziji, 2011. godine Obamina administracija objavila je da će SAD načiniti 'strateški zaokret' u vanjskoj politici pa vojnu i političku pozornost usredotočiti na pacifičku Aziju, posebno na jugoistočnu Aziju, tj. Kinu.
Kako bi u opaskama europskim zemljama, svojim kolegicama u NATO-u srpnja 2012. u Washingtonu 'pojasnio stvar', Phillip Hammond, britanski ministar obrane, otvoreno je priopćio kako je najnovija promjena u američkoj obrani glede azijsko-pacifičke regije usmjerena na Kinu. Hammond je rekao da jačanje strateške važnosti azijsko-pacifičke regije zahtijeva od svih zemalja, a posebno od SAD, da razmisle o vlastitome strateškom stavu prema Kini koja postaje globalnom silom.
Ključni čimbeik Pentagonove strategije čija je implementacija već tiho započela jest američka mornarička i zračna nazočnost u Japanu, na Tajvanu, Filipinima, Vijetnamu, u Južnome kineskom moru i Indijskome oceanu. Američko raspoređivanje vojnih i mornaričkih snaga u Australiji ima za cilj kontrolu kineskoga dijela Južnoga kineskog mora kao i Indijskoga oceana. Utvrđeni je motiv 'zaštita navigacijske slobode' u Malajskome prolazu i Južnome kineskom moru.
Cilj bitke zrak-more jest pomoć američkim snagama da se odupru početnom napadu i izvedu protunapad za uništenje sofisticiranih kineskih radarskih i raketnih sustava izgrađenih za zaštitu kineskoga priobalja od američkih brodova.
Kineska vojna prijetnja Tajvanu implicitna je prijetnja SAD kao posljedica izravnog i prešutnog jamstva koje Tajvanu od 1949. pa ovamo iskazuje svaka američka administracija.
Prema jednom vojnome analitičaru za Aziju, Kina pomaže Mjanmaru osuvremeniti nekoliko mornaričkih baza zbog proširivanja svoje moći u regiji. Povrh toga, indijske vlasti tvrde kako je Kina ondje pomogla izgraditi radar te popraviti i napuniti gorivom tamošnja postrojenja kako bi poduprla svoje buduće, nove mornaričke pothvate u regiji.
Marshall, ravnatelj Ureda za mrežnu procjenu, podnio je tajno izvješće koje je cijelo procurilo u vašingtonske novine, i osmislio naziv strategije 'Biserna ogrlica' kako bi opisao ono što se naziva sve većom kineskom vojnom prijetnjom strateškim interesima SAD u 'azijskom prostoru'.
Od toga izvješća iz 2005. najvažniji Pentagonovi i američki pothvati bili su usmjereni kontrolirati naporima Kine u obrani svoje energetske sigurnosti pomoću Kine u obrani svoje energetske sigurnosti s pomoću 'Biserne ogrlice'. Američke intervencije od 2008. godine u Mjanmaru/Burmi odvile su se u dvjema fazama. Prva je bila tzv. Šafranska revolucija 2007. godine pothvat destabilizacije koji su orkestrirali Ministarstvo vanjskih poslova SAD i CIA zbog usmjeravanja međunarodne pozornosti na odnos mjanmarske vojne diktature spram ljudskih prava. Cilj je bila daljnja međunarodna izolacija Burme od gospodarskih veza s drugim zemljama osim Kine, a napose ugrožavanje kinesko-mjanmarskih nafotovoda i plinovoda. Druga faza bila je postavljanje za premijerku Tajlanda sestre korumpiranog bivšeg premijera, američko tajlandski odnosi znatno su se poboljšali. Sam Thaksin uživa u lagodnu položaju u SAD od ljeta 2012. naovamo, otkako vuče konce iz inozemstva.
Američka će mornarica ubrzo smjestiti svoja četiri najnovija ratana broda – priobalne borbene brodove – kod Singapura i periodički će ih razmještati u Tajlandu i drugim južnoazijskim državama. Mornarica razmatra mogućnosti združenih misija zračne prismotre iz Tajlanda.
Prije nekoliko godina, za Busheve administracije, Washington je napravio značajan potez uključivanja Indije među svoje vojne saveznike protiv rastuće kineske nazočnosti u Aziji.
Pentagonova strategija 'Biserna ogrlica' protiv Kine zapravo ne sadržava prekrasne perle, već krvničku omču oko oboda Kine osmišljenu da, u slučaju velikog sukoba, Kini totalno onemogući pristup vitalnim sirovinama, posebice nafti iz Perzijskog zaljeva i Afrike.
S ciljem jačanja glavnoga središta američke vojne moći usmjerene na Kinu ponovo se gradi američka vojna baza na japanskom otoku Okinawi.
Pod krinkom američkoga rata protiv terorizma, Sjedinjene Države potpisale su velike vojne sporazume s oružanim snagama Filipina i Indonezije.
Kako Kina ne bi postala glavnom gospodarskom suparnicom SAD na svjetskoj razini, Washington je krajem 2010. inicirao takozvano Arapsko proljeće. Iako su težnje milijuna običnih Arapa u Tunisu, Libiji, Egiptu i drugdje za slobodom i demokracijom bile stvarne, uporabljene su kao otporac za puštanje s lanca američke strategije kaosa diljem cjelokupnoga, naftom bogatog islamskog svijeta od Libije u sjevernoj Africi, preko Sirije do Irana na Bliskome istoku.
***
Moćne osobe američkih financijskih krugova i bankarske elite oko Davida Rockefellera i Henryja Kissingera ranih su sedamdesetih prošloga stoljeća potiho pripravljale Nixonov pothvat za otvaranje Kine i odškrinule vrata američkim poduzećima kako bi se od Kine načinila 'svjetska radionica'.
Mnogi su proizvodi načinjeni u Kini, a malo ih je tamo projektirano, stvoreno ili osmišljeno.
Diljem južne Kine vlada je počela graditi puteve, luke i ostalu infrastrukturu. 1994. devalvirala je kinesku valutu s oko 5 na 8 juana za dolar razgorijevajući tako daljnji, brzi razvoj zemlje.
Kina, odjednom najjeftinija radionica u Aziji, privukla je ogromna ulaganja. Milijuni migrantskih radnika preplavili su industrijska središta. Oštroumni poduzetnici selili su se iz Hong Konga i s Tajvana, žudeći za svojim dijelom kolača. Mnogi su zatvorili svoje pogone kod kuće kako bi izgradili nove tvornice i unajmili kineske radnike 'kontinentalce'.
Ono što je Wal-Martu i drugim američkim i europskim međunarodnim tvrtkama omogućilo tako dramatično ulaganje u proizvodnju u Kini bilo je kinesko pristupanje novostvorenoj Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO).
Cijena ulaska u ono što je nazvano klubom 'bogatih nacija' bila je visoka. Kina je morala smekšati 7000 pristojbi, kvota i drugih trgovinskih zapreka. Njezin ulazak je iskorijenio kineske seljake jer je WTO nametnuo sankcije za uvoz soje i drugih proizvoda.
Prema planu Washintona i Wall Streeta, 'ulovi' li se Kina u globalizirani trgovinski sustav kojim dirigira SAD preko WTO-a, čim započne razvijati vlastitu proizvodnju za izvoz, WTO će se okrenuti protiv nje ne bi li je učinio gospodarski ovisnim područjem izručenom na milost i nemilost tiranskoj vlasti američkog globaliziranog sustava.
Kako bi još više zamutio odnose između dvaju zemalja, Washington je iskoristio čak i Googleovu odluku da se povuče iz Kine zbog 'nesuglasica oko cenzure i problema sigurnosti'.
Hillary Clinton umiješala se 2010. godine zahtijevajući odgovor od kineske vlade na Googleove tvrdnje da Kina provodi 'politički motiviranu cenzuru'.
Njen napad je pao u vodu kada je bivši dužnosnik američke obavještajne službe javnosti otkrio CIA-jinu povezanost s Googleom, ime osobe iz CIA-e koja je Googleu osigurala inicijalna novčana sredstva te tko je Googleova veza s CIA-jom.
Jedno od najvećih trgovinskih nesuglasja između Kine i Washingtona jest kineski tehnološki proboj u izgradnji solarne energije, to jest njezin fotovoltažni sustav puno učinkovitiji i puno jeftiniji od sustava bilo koje zapadnjačke tvrtke uključujući američko poduzeće usko povezano s predsjednikom Obamom koje je bankrotiralo zbog nadmoći kineskih sustava.
U ožujku 2010. na internetu su procurili dokumenti vezani za novi Trgovinski sporazum protiv krivotvorenja ACTA, iz vašingtonskog ureda tvrdili su da mu je cilj uspostavljanje međunarodnog zakonskog okvira za krivotvorenu robu, generičke lijekove i kršenje autorskih prava na internetu i kako će njime biti uspostavljeno novo upravljačko tijelo izvan postojećih foruma kao što su WTO, Svjetska organizacija za intelektualni posjed i Ujedinjeni narodi.
Zapravo, kako su otkrile istrage nekoliko vlada, parlamentarnih tijela i drugih organizacija, ACTA je bila pokušaj svojevrsnog državnog prevrata čak i mimo WTO-a i drugih postojećih međunarodnih arbitražnih tijela te pokušaj stvaranja lažnog povoda ne bi li se ščepali kineski i indijski proizvodi kao i proizvodi drugih zemalja u razvoju bez obzira na to postoje li utemeljeni dokazi o krivotvorenju.
Dotični je ugovor o ACTA-i bio posljedica pritiska američkih sindikata, američke farmaceutske industrije i Američke filme udruge.
Poslije objavljeni dokumenti razotkrili su kako su suučesnice tajnih dogovora bile pomno odabrane najmoćnije američke tvrtke: Googgle. E-Bay, Intel, Dell, News Corporation, Sony Pictures, Time Warner i Verizon, te Wal-Mart, Citigroup, Boeing Corporation, Divovske GMO tvrtke Monsanto, Dow Chemical i DuPont, Eli Lilly, Abbort Labs, Merck&Co, Johnson&Johnson, General Motors, Cisco Systems, Sun Microsystem, IBM, US Semiconductor Industry Association. Sporazum je na razne načine kršio temeljna ljudska prava kao što su sloboda govora i privatnost. ACTA-u su kritizirali i Liječnici bez granica jer ugrožava dostupnost lijekova u zemljama u razvoju.
Ulični prosvjedi protiv ACTA-e zbili su se diljem Europske unije.
***
Početkom 2012. kineska vlada i kineske državne naftne tvrtke pridružile su se američkom cirkusu oko plina iz škriljevca. Počele su rabiti vrlo sporne metode kako bi doslovce rastvorile džepove ugrađenog prirodnog plina, to jest oslobodile ga iz formacija škriljevca, stijena bogatih glinom koje su okružene drugim mineralima.
Manje je poznato da se plinu iz škriljevca iz dobrih razloga oštro protive poljoprivrednici, građanstvo, skupine od javnog interesa i lokalne vlade. Vrlo sporna tehnologija oslobađanja plina iz škriljastih stijena zahtijeva uporabu ogromnih količina vode i ubrizgavanje nekih od najotrovnijih kemikalija koje ljudski rod poznaje. One se cijede u podzemne vode i zagađuju vodene zalihe.
Štoviše, visokoeksplozivno 'fraktiranje' ili hidrauliko fraktiranje škriljastih stijena, obično na dubini od nekoliko kilometara, dokazano pobuđuje nove potrese u seizmički aktivnim područjima.
Zato se uvođenje američkih i britanskih interesa povezanih s plinom iz škriljevca u pokrajine Sečuan i Xinjiang moraju shvatiti kao prikriveni oblik ekološkoga ratovanja, koje po svoj prilici uopće ne shvaćaju čak ni zaposlenici umiješanih američkih tvrtki.
Škriljčana stijena u kojoj je plin zarobljen jako je napregnuta pa se mora rascijepiti kako bi se plin mogao osloboditi. Tu nastaju ozbiljni problemi. Spoj pijeska i vode skupa s kemikalijama – uključujući benzen – utiskuje se pod visokim tlakom u bušotinu, drobi stijenu i otvara milijune sitnih napuklina te omogućuje plinu iz škriljevca ulazak u cjevovod. Tim se postupkom škriljčana formacija preplavljuje milijunima galona vrlo toksičnih fluida. Identificirano je 65 kemikalija koje su vjerojatne sastavnice fluida za fraktiranje rabljenih pri bušenju škriljevca, gdje se ubrajaju benzen, glikolni eteri, toluen, 2-(2-metoksietoksi) etanol i nonilfenol. Sve te kemikalije imaju štetan učinak na ljudsko zdravlje ako je izloženost previsoka. Kemikalije mogu zagaditi vodu, fraktiranje može propustiti kemikalije čak do površine unutar samo nekoliko godina.
Studija britanske vlade o potresima, objavljena u travnju 2012. zaključila je da su dva potresa te i prethodne godine u Velikoj Britaniji bili posljedica tih bušenja.
***
Njemačka skupina testirala je i pronašla tragove glifosata u uzorcima ljudskog urina. U okviru potrage za uzorcima ozbiljnih bolesti čitavih krda životinja u sjevernoj Njemačkoj, posebice goveda, glifosat je nađen u urinu, izmetu, mlijeku i hrani bolesnih životinja. Još alarmatnije, glifosat je otkriven u urinu poljodjelaca. Po prilici polovina od 800.000 tona glifosata diljem svijeta proizvodi se u Kini otkada je ondje istekao Monsantov patent za Roundup, najprodavaniji herbicid – sredstvo protiv korova.
Njegovi su se loši učinci pokazali na bubrege i jetra – detoksicirajuće probavne organe – kao i štetne omjere oštećenja srca, nadbubrežne žlijezde, žući, te hematopoetskog sustava.
U Argentini i Paragvaju liječnici i stanovnici koji žive u područjima gdje se uzgaja genetski modificirana soja prijavili su znatne posljedice na zdravlje prouzročene posipanje usjeva glifosofatima, kao visoke stope urođenih mana i neplodnosti, mrtvorođenčadi, pobačaja i raka.
***
Uz tijesnu povezanost Googlea, Facebooka, Twittera i YouTubea s američkim obavještajnim krugovima, glavni režimski američki mediji stvorili su i ogroman informacijski kartel u kojemu je sloboda govora postala prošlost iz razdoblja okončana 11. rujna 2001. godine.
Američki mediji postali su ključnim suučesnicima u stvaranju 'države stalnog rata', to jest vašingtonske doktrine o 'preventivnim ratovima' s 'ciljem širenja demokracije'.
Sve dok se bude manipuliralo shvaćanjem zbilje prosječnih Amerikanaca zbog promicanja globalnoga plana establišmenta, američka će populacija biti nehotična izvršiteljica toga Novog svjetskog poretka otpravljajući svoje sinove i kćeri da umiru u surovim i besmislenim pokoljima na mjestima poput Iraka i Afganistana. Američki medijski propagandni stroj koji kontroliraju moćni krugovi sada se okreće protiv Kine, nove 'protivnice', kako ju je nazvao predsjednik obama u predsjedničkoj raspravi u listopadu 2012. godine.
Uočljiva činjenica vezana uz koncentraciju medijske moći u Americi jest što sve najjače tvrtke kontroliraju članovi Vijeća za inozemne odnose CRF, od Disneya preko AOL-TimeWarnera, pa do Fox Newsa i Viacoma. Nedvojbeno je da su današnji američki mediji koncentriraniji no ikad i da konce povlače članovi CRF-a. stoga ne čudi što većina Amerikanaca ima iskrivljen pogled na događaje u svijetu pa tako i na rat u Iraku. Naime, baš i nemaju mogućnosti čuti i vidjeti objektivnije, to jest neutralnije informacije.
***
Mnogima je na svijetu 2007. godine postalo jasnije kako američka Vlada potiče ratove ili sukobe s narodima diljem svijeta, ne samo zato da bi imala kontrolu nad naftom, iako strateško nadziranje tijeka nafte čini srž "Američkoga stoljeća" još od dvadesetih godina prošloga stoljeća. Krajnji cilj različitih sukoba i američkoga vojnog djelovanja jest nadzirati gospodarstvo svih potencijalnih suparnika, aspira-nata za moć, bilo kojega naroda ili skupine naroda koji bi mogli odlučiti i pokušati ugroziti neospornu primarnu ulogu Amerike kao gospodara u svjetskim razmjerima.
Sa gradnjom Američkih baza svugdje gdje su bliske granice sa Rusijom i Kinom, došlo je do njihove prirodne povezanosti sa Iranom u čemu SAD vide skoru prijetnju.
***
Ekonomski sve problematičnija europska gospodarstva sve više – radi li se o njihovoj gospodarskoj budućnosti – pogledavaju k istoku, a sve manje preko Atlantika, k zapadu.
***
Ahilejeva peta, to jest vrtoglav iznos američkog duga, pokazat će se na puno razina jer će uštede ići ka kupnji državnog duga, a ne prema ulaganju u proizvodnju velikih, stvarnih vrijednosti, primjerice tvornica i računala, što će ponovno dovesti do smanje proizvodnje i prihoda. A podizanje kamatnih stopa zbog prodaje duga svijetu prouzročit će rezanja vladinih programa.
Najveći rizik za američko gospodarstvo jest svjetski bojkot potencijalne prodaje američkog duga što će prouzročiti dramatična povišenja američkih kamatnih stopa. To će zatim prouzročiti ozbiljnu nemogućnost otplate dugovanja i krizu u krhkom bankovnom sustavu SAD-a. Ameriku često nazivaju 'najbogatijom nacijom svijeta', ali američki puk zapravo živi na posuđenom novcu. Unutar američke ekonomije, dugovi vlade, korporacija i potrošača na rekordnoj su razini. Već privatni dug, to jest dug pojedinačnoga tijela, primjerice banke, u zadnja je tri desetljeća dosegao svemirske visine.
Post je objavljen 02.06.2015. u 15:09 sati.