Što ne znate o tome kako vas drugi vide
A. Demarais & V. White
Izdavač: Lisac & Lisac 2007
Često pretpostavljamo da ako se mi dobro provodimo, osoba koja je s nama također uživa. To se događa jer se, kad nekog tek upoznate, često usmjeravate na svoje riječi i postupke. No u približavanju drugima toliko riječ o tome što vi kažete ili kako se vi osjećate, nego koje osjećaje u njima budite o njima. Svaki prvi susret, čak i običan razgovor sa strancem na ulici ili zabavi, može imati emocionalni utjecaj na oba sudionika.
Što osjećate prema sebi, što osjećate prema drugoj osobi, što druga osoba osjeća prema vama, što druga osoba osjeća prema sebi?
Usmjerenje na četvrti osjećaj – onaj koji drugi imaju prema sebi – jest tajna ostavljanja pozitivnog prvog dojma. To ne radimo automatski ni svjesno. Nije nam u svijesti onako kao što su osjećaji prema nama. Zahtjeva svjesno razmišljanje i pomak pažnje.
Povezanost znači pronalaženje zajedničkih područja. To može biti zajednički prijatelj, interes ili slična iskustva. To mogu biti i jednaka razmišljanja, stavovi ili osjećaji prema nečemu, poput: I ja osjećam tako, ili I meni se taj film svidio, kao da govorite Ja sam poput vas. Ljudima se to sviđa jer se tako osjećaju shvaćenima, što im donosi osjećaj pripadnosti.
Ljudi po svojoj prirodi vole biti dobro raspoloženi, smijati se i osjećati malo 'povišeno' – privlače ih ljudi koji to u njima izazivaju. Ne morate biti komičar. Na mnoge načine možete podići tuđe raspoloženje: osmjeh, bivanje u trenutku, zaigranost, zabavljanje, usmjeravanje pažnje na pozitivne i šaljive elemente u situaciji.
U drugima možete pobuditi dobre osjećaje koji će ih pratiti i nakon susreta s vama ako ih prihvatite takve kakvi jesu, povežete se s njima, podignete njihovo raspoloženje i poučite ih novim zamislima i pogledima.
Možemo pitati dobrog i iskrenog prijatelja da nam kaže koje poruke čita iz našeg govora tijela.
Ako se prilagodite okolini u kojoj se nalazite, bit ćete pristupačniji. Pokazujete sličnost drugima svojim odijevanjem i ponašanjem, ali i načinom na koji govorite i odgovarate drugima.
Njegovani ljudi šalju poruku da su zdravi, da sami sebe poštuju i da se trude biti ugodni.
Osobe koje zanemaruju svoj izgled odaju dojam zapuštenosti i nebrige.
Osoba koja ima stila šalje poruku da ima samopouzdanja i da je uključena u svijet oko sebe.
Većina ljudi više voli aktivne ljude koji će učiniti prvi korak.
Raspoloženje je druga stvar, nakon osmjeha, za koju preporučujemo korisnicima da ga glume. To je poklon koji će vam se vratiti jer ćete podići tuđe raspoloženje zbog čega će vas dočekati s dobrodošlicom.
Ako ne postavite pozitivan ton, postavljate negativan.
Najugodnija i najočekivanija tema prvog razgovora s nekim jest trenutna situacija – mjesto i ljudi. Možete razgovarati o prostoru, vremenskim prilikama ili situaciji, s osmjehom na licu i lagano. Drugi će vam lako moći odgovoriti jer to mogu povezati s osobnim iskustvom. Šaljete poruku da ste svjesni, bezopasni i spremni na povezivanje. Nakon tog probijanja leda možete se usmjeriti na svog sugovornika i potražiti zajedničke teme.
Jesam li ja 'u trenutku' kad nekog upoznajem, mogu li započeti razgovor, povezujući se s mjestom i vremenom, prije nego što krenem u osobnije ili apstraktnije teme.
Pokazivanje zanimanja za druge govori i nekoliko stvari o vama: da ste otvoreni i da niste zaokupljeni sobom. Također govori i da ste sigurni u sebe i da želite razumjeti što leži iza nečije površine.
Privlačniji ste ako prosječno često gledate druge u oči i dulje zadržavate pogled.
Većina ljudi zna da je dobar način pokazivanja zanimanja i upoznavanja s drugima postavljanje pitanja. Ipak, nisu sva pitanja ista. Pitanja koja postavljate i način na koji ih postavljate odredit će dubinu vašeg susreta i daljnjeg druženja.
Zatvorenim pitanjima dobivate točno ono što ste tražili. Otvorenim pitanjima ostavljate više prostora za odgovor.
Dopuštam li drugima da vode razgovor ili ja uvodim teme? Primjećujem li da ponekad prekidam tuđe odgovore svojim slijedećim pitanjem?
Umijeće postavljanja pitanja sastoji se u postavljanju otvorenih pitanja koja drugima daju prostora za izricanje osobnih razmišljanja i stavova. Umješna pitanja obraćaju se osjećajima i stavovima, a ne samo činjenicama, i slijede tuđe odgovore pokazujući stvarno, a ne samo površno zanimanje.
Aktivno slušati znači biti prisutan i s iskrenim zanimanjem pratiti sugovornikove riječi i osjećaje, za razliku od slušanja poruke na telefonskoj sekretarici dok provjeravate svoju e-poštu. Ponekad se čak i u živom razgovoru možete zateći kako se prema drugim osobama odnosite kao prema telefonskoj sekretarici, pa puštate da vam um luta. Možda vi to nećete svaki put primijetiti, ali drugi sigurno hoće. Ljudi su vrlo osjetljivi na pažnju drugih i osjećaju se neprihvaćeno, pa čak i frustrirano kad osjete da ih se ne sluša ili ne razumije.
Dajem li drugima priliku da završe svoju priču ili misao prije nego što uskočim sa svojim asocijacijama?
Psiholozi su prepoznali nekoliko ključnih odlika narcizma u razgovoru: razmetljivost, preusmjeravanje teme razgovora na sebe, glasno govorenje, mnoge 'ja' rečenice i neumjerena duljina te gledanje uokolo dok drugi govore. Ne iznenađuje da narcizam gasi mnoge susrete i razgovore.
Otkrili smo da ljudi bolje reagiraju na komplimente vezane uz stil oblačenja (koji odražava osobnost) nego na komplimente vezane uz tijelo, na koje su možda osjetljivi.
Druga i treća razina razgovora su činjenice i stavovi.
Ako promijenite temu iz straha da ćete pokazati svoje neznanje, ljudi to mogu shvatiti kao manjak zanimanja za njih i vidjeti vas u manje pozitivnom svjetlu nego da ste bili iskreni.
Ponekad se ako vas nešto jako zanima govoriti više o tome nego što bi drugu osobu moglo zanimati. Zato je dobro u prvom razgovoru ograničiti vašu omiljenu temu i provjeriti sugovornikove znakove.
No čuvajte se prijetvornog govora tijela. Većina ljudi, barem s vremena na vrijeme, odglume da ih nešto zanima. Uljudni su, smješkaju se i klimaju, čak i ako jedva čekaju pobjeći od sugovornika.
Kad govorim o meni uzbudljivim temama, pazim li da budem kratak i onda razgovor predam sugovorniku? Dajem li drugima dovoljno slobode da uvedu novu temu ili mi postave pitanje o mojoj temi?
Većinu ljudi zadovoljna je razgovorom u četiri oka u kojem svaki sugovornik ima priliku da govori pola vremena. U skupini od tri osobe zadovoljavajuća razdioba znači da govornici govore svaki po trećinu vremena i tako dalje.
Ljude općenito više privlače oni koji ih pažljivo slušaju od onih koji im uskaču u riječ. Prepuštanje drugima da govore je šarmantno. Čak i kad dođe red na vas, možete prepustiti riječ sugovorniku ako je nestrpljiv. Ako vam sugovornik izgleda nemirno to je dobar znak da stanete i vidite šta ima za reći.
Otkrivam li ponekad strancima svoj društveni ili financijski položaj? Pokušavam li ga iznijeti odmah ili odgovaram na tuđe izražavanje?
Mogli biste smanjiti svoj statusni položaj za jedan stupanj kako biste ostavili pozitivan dojam.
Oni koje na prvom susretu lagano dodirnete smatrat će vas toplom osobom.
Što drugi misle kako se ja osjećam u svojem tijelu? Izgledam li kao da mi je ugodno u vlastitoj koži?
Ne bojte se pokazati svoju samouvjerenost i toplinu, to je privlačna kombinacija.
Kad god se s nekim susretnete, međusobno utječete jedno na drugo. Taj susret može biti pozitivan, negativan ili vam može promijeniti život. Vi odlučite. To je vaš izbor.
Došao sam do zastrašujućeg zaključka: ja sam odlučujući element. Moj pristup stvara klimu. Moje raspoloženje stvara vremenske prilike. Posjedujem ogromnu moć: mogu život učiniti bijednim ili radosnim. Mogu mučiti ili nadahnuti, poniziti ili nasmijati, povrijediti ili iscijeliti. Moj će odgovor u svim situacijama odlučiti hoće li kriza narasti ili se smanjiti ili hoće li netko ostati čovjek ili postati zvijer. Goethe
Post je objavljen 02.06.2015. u 15:00 sati.