Marketing
I tako prođe druženje
sa mojom Andrić...
Bilo je lijepo...na neki ovaj put neobičan način...Ne znam jesam li prije došla ili otišla...kao u snu...Ne mogu reći zašto je tako. Put do tamo je bio presmiješan...sva sreća da nisam popila draminu jer bi doslovno bilo svašta...po onog čike vozača košulji. Uf, razbili su retrovizor u pretjecanju hladnjače...Slušala sam u umaškoj crkvi neki američki zbor od njih oko 25 studenata, a prije njih domaća predgrupa. Predgrupa je imala malo pjevača i bilo je tu zanimljivih varijacija glasova, ali ipak trebali su još malčice vježbat. Studentski zbor je bio odličan iako ih je bilo toliko mnogo zvučali su kao jedan do dva skladna glasa.
Nisam umočila noge za kupanje prehladno je i taman za mene, samo sam ujutro potražila sipinu kost za ono perjato biće. I ovaj put nije bilo prevruće...oblačno baš da mogu disati i ne padati u nesvijest od vrućine.
Turisti su počeli dolaziti i bilo je nevjerovatno kad sam ugledala svojih dvoje zaljubljenih Siščana kako šeću do trga ujutro u pola 9. Oni dođoše navijati za male rukometaše...To naši! I pobjediše! Mislim da su svi bili ponosni i da su pomogli oni rekviziti.
Knjige su me i dalje mamile za čitanje kao i boje. Ne mogu reći ali dogodila se koja sličica, jer mene baš more previše ne motivira...Ono mi je nakako više umor nego odmor. Ali more je nepregledna sloboda.
I pokoja fotka...
Post je objavljen 02.06.2015. u 12:49 sati.