Polako dolazim do kraja serijala Joa Nesboa o detektivu Harryu Holeu, slavnom norveškom pronalazaču serijskih ubojica i psihopata. Nedavno sam pročitala i njegov roman „Fantom“, deveti u nizu u tom serijalu, što znači da mi je ostao samo roman „Policija“ i da sam time odgrizla prilično velik zalogaj u popularnoj žanrovskoj literaturi koja uznemiruje duhove među hrvatskim čitateljima.
(da ne spominjem da se osjećam oh-tako-hip-i-kul jer čitam ono što je popularno i što vole mladi, za promjenu, s obzirom da obično kaskam za čitateljskim trendovima barem dvije do tri godine, tako da negdje 2017. godine možete očekivati da ću vas sablažnjavati svojim mislima na temu „50/51/52 nijansi sive“. Iako vjerojatno ne. To je bila glupa šala čak i prema mojim standardima).
U devetom, dakle, nastavku serijala, nazvanom „Fantom“, Harry Hole se po ne znam koji puta vraća iz inozemstva (ovaj put ga nitko nije dovukao za uši, već je došao sam i po vlastitom nahođenju), iz Hong Konga gdje više ne radi kao policajac, pa se čak i očistio od vlastitih poroka, već se zaposlio kao utjerivač dugova za svog prijatelja Hermana Kluita. Jedina stvar koja bi ga mogla odvući od njegove kolotečine jest činjenica da je ovoga puta iza rešetaka završio Oleg, dječak kojemu je Harry u jednom razdoblju njihova života bio poput oca, i koji se upleo u prilično mračne stvari dok je Harry bio odsutan, a koje dječakova majka Rakel nije mogla niti predvidjeti, niti spriječiti.
Lajtmotiv ovog romana je zloupotreba opojnih droga u Oslu – kako je nabaviti, tko je proizvodi, tko je uvozi i tko je prodaje, stanje na tržištu, ponuda i potražnja: narkotici su posao poput svakog drugog, osim što policija baš i ne voli da se takav biznis razmaše. Osim ako i policajci ne pronađu svoj interes u održavanju održive količine narkoticima na ulicama. A upravo je to situacija u koju je Harry kao bivši policajac neočekivano ugazio.
Bilo je zabavno, bilo je nešto kraće nego neki raniji njegovi romani, ali sam se razveselila kad sam završila – deset romana bilo bi previše, a čak je i ovih pet-šest koje sam dosad čitala priličan broj na istu temu, s istim likovima i ponavljanjima. Stoga ću razmisliti hoću li pričekati s čitanjem „Policije“ ili ću se odmah uhvatiti i njega. Bit ćete u toku.
Post je objavljen 03.06.2015. u 15:23 sati.