Poznajete li!?
Znate li taj osjećaj koji nije tek jedan, koji nije tek samo osjećaj već i osjetilo!?
Poznajete li osjećaj sjaja zvijezde ne zbog onih „leptirića u trbuhu“, zbog kojeg su umjetnici skladali bezvremenske poeme riječi i glasa!?
Znate li kako se osjet „no exit“ stapa s osjećajem lupanja srca, medicinskim rječnikom i aparatima proglašenim zdravom fizičkom spravom, pumpa koja u idealnim razmjerima uzima i daje!?
Poznajete li sve te osjećaje izmiješane s osjetilima (koji rade toliko dobro kao da ih je majstorska ruka „švicarskog sata“ izrađivala), sve to izmiješano a da ne nastaje nikakva hrana proizašla iz vrhunske majstorije kuharskog majstora. Poznajete li kad se izmiješaju i osjećaji jedva vidljivog sjaja ili čak nevidljivog zdravog ljudskom oku, s osjećajem očaja i ljutnje!?
I odjednom kao da prevladaju osjećaji sjaja i mjeseca i zvijezda (kratkotrajno, tek noć je njihova), osjećaja topline koje zrake sunca miluju tvoju kožu (ne uvijek u zadanim uvjetima lijepog i vedrog vremena i opet istina kratkotrajno je zamijeniti će ga noć), i sve to vraća osmijeh i pogled u daljinu, nadu u ljepše i bolje.
Nadam se iskreno da većina to ipak ne zna, tek ona jednina (zavidnog broja), koja se radovala ovom ljetu, suncu koje svako jutro i opet i opet (kao da nam želi poručiti nešto) nam se vrati, moru koje je tako predivno plavo da oči se odmaraju od umornog pogleda. I priča svoju priču tebi i meni, dok tiho šumeći miluje plavi svod iznad sebe i kaže:
Samo budi tu, plav i smiren a ja, ja ću milovati i njegovati i za tebe i sebe.
Proljeće je davno probuđeno, i mirisi su ispunili sve naše nosnice, i zelena trava i šareni cvijet, čak i ona mala bijela tratinčica je bila tu. Proljeće je tu i rado uzmiče nadolazećem ljetu. I kao da mu kaže, hajde kreni već jednom. Tvoje je vrijeme. Ja sam ih probudio a ti nastavi dalje. Vrati osmijehe svim onima koji će i ovog ljeta osjetiti se potrebnim. Svima onim ljudima čije oči su već prilično umorne, vrati im nadu, jer ona je tu. Sad je tek nagovještaj, pogled očiju još uvijek kratak ali ide i zajedno ćemo uspjeti.
Poznajete li taj osjećaj, Vi koji pokušavate ugasiti osjetila?!
Znate li taj osjećaj, Vi koji kao da samo jednu riječ poznajete dobro, JA i moj ego!?
Ljeto, turizam, turistička sezona, nova radna mjesta, netko će ipak primiti plaću tko nije, netko će biti sretniji i zadovoljniji. Znate li za to?
Razmišljate li i o tome prije nego pokušavate uništiti i to dobro što bi moglo biti!?
Da li roditelj voli više svoje dijete koje je fizički slično njemu u odnosu na drugo koje ima crnu a ne plavu kosu? Ja vjerujem da ne.
Voli li dijete koje ima plave oči više svoju majku ili oca od brata koji ima smeđe oči kao i njegovi roditelji?
Znam da ne.
Znate li?
Post je objavljen 01.06.2015. u 00:38 sati.