Marketing
Sixteen Tons, kratka priča (2)
photo by rU
Toga petka ujutro, kad se vaga opet zaustavila na istoj znamenci, Rose je odlučila - u ponedjeljak će otići na liječnički pregled.
...
No, ponedjeljak se činio tako dalekim kao da je do ponedjeljka čitava vječnost.
Uvijek je tako u petak popodne - odložimo teret obaveza koji smo teglili čitavog tjedna pa se osjećamo laganim kao da lebdimo. Rose je znala - taj će lijepi osjećaj lakoće početi blijediti već u subotu da bi u nedjelju predvečer potpuno iščilio. No, podne je tek prošlo, Rose se vraćala kući s posla veseleći se vikendu. Kad stigne kući zaključat će kapijicu u ogradi koja njezin vrt dijeli od ulice i neće je otključavati do ponedjeljka. Svijet obaveza i 'moranja' ostat će s druge strane.
U prepunom tramvaju u kojem su neugodno vonjala isparenja mokrih kišobrana i tijela putnika oznojenih od sparine, Rose je u sjećanje prizvala mirise svoga vrta. Na izmaku maja u Roseinu su vrtu cvjetale bijele ruže i jasmin. Topli, senzualni mirisi bijelih cvjetova, latice koje se osipaju sa cvjetnih krunica, kapljice kiše koje klize po rubovima latica ...
Zadubljena u misli, Rose je gotovo propustila stanicu na kojoj je namjeravala izići. Glavni gradski trg. Pokupovat će sitnice koje joj nedostaju za nedjeljni ručak pa se ponovo ukrcati u tramvaj i produžiti do 'svoje stanice'. Vrata tramvaja već su se zatvarala i Rose se provuče između vratnica u zadnji čas.
Na trgu su iz kamenog pločnika uvis skakutali vodoskoci fontane. Oko njih jato golubova tražilo je spas od sparine.
Rosein pogled privuče veliki šator rasprostrt nasred trga. Stranice šatora bile su zadignute pa su se vidjeli stolovi i police pune knjiga. No, kupaca nije bilo, nitko nije listao knjige, nitko nije prevrtao stranice, samo je pospani prodavac drijemao na klimavoj sklopivoj stolici u dnu šatora. U krilu mu je ležao mastan papir s ostatcima bureka.
Rose sklopi kišobran i uđe pod šator. Nije namjeravala kupovati, njezine su police za knjige bile prepune. Pomisli - toliko je knjiga kupljenih zadnjih par godina ostalo nepročitano. Leže na policama tiho, čekajući neke bolje dane u kojima ću imati više vremena.
Iako nije namjeravala kupiti ni jednu od tih knjiga koje su ležale na policama pod šatorom, Rose nije mogla odoljeti sklopljenim koricama.
Na stolu najbližem ulazu ležali su priručnici o vrtlarstvu. Rose rasklopi korice jednoga od njih. Sa stranice su je gledale bijele ruže. Rose prepozna vrstu - engleske ruže. Starinske, okruglih mirisnih glavica i svilenih latica. Stablašice i penjačice, grmolike čajevke, floribunde ... Rose je bila u iskušenju, no ipak sklopi korice i krene dalje od stola do stola. Hrpe slikovnica, različitih klasičnih i egzotičnih kuharica, zastarjelih udžbenika, kompleta lektire, 'rasparenih' kompleta književnih klasika, kupovi priručnika za samopomoć, raskupusanih bestselera koji su to davno prestali biti ... U nekima od njih, na prvim listovima, posvete darovatelja. Za uspomenu i dugo sjećanje ... Rosei su antikvarne knjige uvijek djelovale tako žalosno. Kupljene i darovane s radošću, sad su bile opet na prodaju. Nekada skupo plaćene, sad se prodaju 'budzašto', a ako ih nitko ne poželi kupiti, završit će u starom papiru.
A onda, na vrhu jedne hrpe, mala knjižica.
Listovi požutjeli, ispisani rukom. Knjižica se sama rasklopila na mjestu na kojem je vjerojatno bila često otvarana.
Meni je ipak vse ostalo
Puno jasminovog cveta,
Kaj ćeš! Kad v srcu je mojemu
Puno još senjah i leta.
Rose nježno prijeđe prstima preko vitičastog rukopisa, sklopi korice i odloži knjižicu natrag na stol.
(nastavak slijedi)
Za one koji ne čitaju priču:
Post je objavljen 31.05.2015. u 09:06 sati.