Marketing
Zračak
Je moj mali prijatelj, dijete.
Zapravo, beba.
Trenutno je to najljepša, najsretnija i najveselija beba na svijetu koju poznajem.
I Zračak se, ne možete ni zamisliti, nije rodio u rodilištu. On je beban rođen u svojoj kući,
u svom miru, harmoniji i ljubavi tate i mame.
Njegova predivna mama, produhovljena kiparica i plesačica je donijela odluku da će roditi u poznatom okruženju.
Iako su joj rodbina i prijatelji bili veliki neprijatelji u podupiranju želje i volje da to učini, hrabra mama je cijelu trudnoću odživjela tako predivno i samosvjesno.
Divna, mlada žena, puna ljubavi i povjerenja u sebe i onog nekog, u svog životnog partnera i svoje dijete u trbuhu,
zračila je dok smo zajedno rasle na jednoj od radionica.
Divno i ohrabrujuće je vidjeti tako sigurno i hrabro žensko biće koje prkosi predrasudama, običajima, uvjerenjima i svim plemenskim zapisima,
a tako sigurno i uporno privodi kraju svoju avanturu zvanu plod ljubavi.
Reći ću, avantura, jer meni, kao majci dvojice sinova, nakon dva poroda u sigurnim rukama i ustanovi bolnice,
avantura i je roditi kući i biti predan u svoje povjerenje i povjerenje nekoga ili nečega iznad naše moći.
Bila je i babica uz nju, žena s iskustvom i znanjem.
Imala je draga majka sve potrebno za siguran porod i sigurnost bebice u njoj, ali i u svijetu koje će tek upoznati.
U vrijeme kad sam ja rađala, nisam znala da mogu roditi drugačije i nisam imala povjerenja u sebe niti hrabrosti da i pomislim na neke druge opcije.
Nisam imala znanje, bila sam uronjena u koletivnu svijest i zaista nisam imala pojma što mi se događa.
Eto, sada,nakon skoro jedanaest i trinaest godina od prvog poroda, zahvalna sam da je sve prošlo kako prolaze
normalni porodi, s dripom, ležanjem na lijevom boku u predrađaoni, rađaoni, sama , napuštena, prepuštena.
I bila sam prilično smirena , koliko možeš biti u toj boli jer mi je slika jedne starije prijateljice i njeno iskustvo iz rodilišta stalno tutnjalo u glavi.
Pričala je kad je vrištala u trudovima da joj je netko od osoblja spočitao dal je tako vrištala i dok je „pravila" dijete.
Bila sam curetak kad sam čula tu priču, ali mi je ostala u pamćenju dugo godina i prisjetila sam se toga u rodilištu na svom porodu.
Dakle, možeš sve, ali ne dozvoli si vrištanje i takve riječi u tom najljepšem i najčarobnijem životnom trenutku.
Kako rekoh, prošlo je to, ništa prestrašno. Mora boljeti i to ne ide drugačije, ali i odnosi pacijent-osoblje ništa spektakularno grozno ni divno.
Došla, rodila, oni mi pomogli kako se već pomaže i hajde kući.
Kažem, nisam znala kako bi to trebalo izgledati, ali znam da sam u toj boli razmišljala samo da ne smijem vrištati.
I zato, moja draga prijateljica, upućena, hrabra, mlada žena odlučila je svoj čaroban i čudesan trenutak u životu doživjeti u toplini svog doma.
Bez dripa, stranaca, u pozi koja joj najbolja odgovara, koja joj najbolje paše. Bez rezanja, šivanja.
Mali Zračak je rođen bez trauma, pušten da pupčana vrpa odpulsira, prepušten ljubavi i toplini svoje voljene mame.
Dijete sam vidjela na slici par sati nakon poroda, uživo nakon tri tjedna. Isti osmijeh na licu. Isto blagostanje.
U društvu nas pet žena. Nevjerovatno divno i sretno dijete. Zahvalno svojoj mami na tolikoj hrabrosti i vjeri.
Na povjerenju koje mu nije priuštilo nikakvu traumu na prelasku iz maminog trbuha u stvaran svijet.
Ne moram opisivati procedure i birokraciju, muke po porodu u toplini svog doma hrabre mame i sretnog djeteta.
Prolazi svakakve gluposti, osude, zakone, ali isplati se sve to.
Zračak danas ima tri mjeseca. Odslušao je večeras s nama još jednu radionicu, počastio nas osmijesima i svojim prisustvom.
Normalno, ima divno umjetničko ime, a naša voditeljica je izvedenicu Zračak upotrijebila nesvjesno,
iako mi koji živimo sve svjesnije i znamo da slučajnosti nema, znamo da je Zračak upravo jedan produžetak velike zrake toplog sunca ljubavi i sreće kojeg odašiljemo.
I grijemo svih koji žele biti grijani.
I još nešto- mi se trudimo ne osuđivati i prosuđivati. Nikoga tko svojim postupcima nije ugrozio drugoga.
A ljudi koji ulažu u sebe i svoju dobrobit su svi mali zračci, dijelovi velikog toplog sunca.
I svi djelujemo pozitivno na druge.
Jer od sebe izvlačimo najbolje i potičemo to u drugima.
Post je objavljen 29.05.2015. u 22:35 sati.