Marketing
Brzi i žestoki 5
Tratio sam vrijeme potucajući se po gradu koji sam odavno prestao smatrati mojim. Tu su sada bili neki drugi ljudi sa svojim običajima, navikama, sa svojim čudnim naglascima, glasni, a zapravo ustrašeni, furajući stajling koji je iziskivao dubok džep. Bio sam frustriran, bez posla, bez kinte, bez ljubavi i ideje što da uopće započnem kako bih se izvukao iz govana u koja sam upao nakon što sam dobio otkaz i nakon što mi se u bezdan survao brak.
Neki hipster, mogla mu je biti dvadeset-i-jedna, kretao se desetak metara ispred mene. Bio je uznemiren. Neprestano se osvrtao uhodi li ga tko. Živciralo me to.
- Jebeni paranoik – progunđao sam u sebi.
On se i dalje osvrtao. Osvrtao. Osvrtao. Najednom sam oćutio navalu gnjeva. Naglo sam ubrzao i prilijepio mu se za dupe. Gotovo sam mu dahtao za vratom. Kada se idući put osvrnuo ugledao je moje namrgođeno lice i protrnuo od straha. Produžio je korak želeći odmaći. Pratio sam ga u stopu. Potom se dao u bijeg. Potrčao sam za njim. Jurio je ulicama kao lud. Neprestano sam mu bio za petama. Na kraju je odustao. Iscrpljen, oslonio se na zid neke oronule zgrade i ondje dahtao kao izmoreno pseto. Zgrabio sam ga za kragnu i odvukao u obližnji haustor.
- Što želite od mene – upitao je ustrašeno.
- Ti vrlo dobro znaš što – rekao sam prijeteći.
- Nisam ja kriv – pravdao se.
- Ako nisi ti, tko je?
- Bijeli je vozio…
- Bijeli, a?
Zgurao sam ga uza zid i stisnuo mu grkljan podlakticom. Izvadio sam skakavac, kliknuo dugme, oštrica je bljesnula. Vrh noža stavio sam lopuži pod oko.
- Bijeli?
- Da, Bijeli.
- Sereš, ti si običan lažljivi kurvin sin!
- Majke mi, Bijeli ju je ubio, nisam ja, nisam ja – zaplakao je kao dijete.
Svom snagom tresnuo sam ga šakom u trbuh. Presavinuo se od boli. (– Đubre jedno! – prosiktao sam.)
- Gdje je on?
- Pobjegao je u inozemstvo…
- Kamo?
- Ne znam, rekao je da će se javiti.
- Daj mi novčanik – zapovjedio sam.
Izvadio je novčanik iz stražnjeg džepa i pružio mi ga. Prebrojao sam 600 kn plus American Gold, Maestro, Diners … To sam si uzeo. Bacio sam mu novčanik natrag pod noge.
- Slušaj Kiki – ime sam pročitao na osobnoj karti – mi ćemo se ubrzo ponovo vidjeti, a onda ćeš mi reći gdje je Bijeli, jel to jasno?
- Da – procijedio je jedva čujno.
- Da gospodine – upozorio sam ga.
- Da, gospodine – ispravio se.
- GLASNIJE! – dreknuo sam.
- DA GOSPODINE!
Potom sam nestao, jednostavno sam se izgubio u tom moru bezveznih lica.
U kvartovskoj trgovini mješovitom robom kupio sam cigarete, 6pack i juice votku za kasnije. Pogledao sam na sat. 23.32. Noć je bila mlada.
Zavalio sam se u naslonjač i krcnuo pivo. Bilo je mlako, no pet preostalih hladilo se u friđu. Kresnuo sam TV. Na programu su bili Brzi i žestoki 5. To mi je pasalo. I sâm sam danas bio brz i žestok, pomislio sam zadovoljno se osmjehnuvši. Zakratko, moji su problemi bili riješeni. Više od toga, u tom trenutku, ionako se nisam usuđivao tražiti…
muzika za ugođaj: Assembling The Team (Brian Tyler)
Post je objavljen 28.05.2015. u 14:22 sati.