autorica : Mirjana Bacic
Pisanje je moj užitak
nesmijem se bojati
trebam nastaviti
dopustiti ,da postane
što i jest,dio mene
sasvim prirodno
poput disanja
otvaram mu svoj um
želim, da postane dovoljno širok
da bi upio sve , sve što može dati
zato,žarko volim gledati jutro
kad sunce zarumeni vrhove borova
kad uz odsjaj svoj izranja iz mora
a ja trčim po morskom žalu
do samog kraja,do stijene
iznikle iz mora,poput brane
tu potražim hlad
gledam moje more kako se budi
mene zove imenom mojim
da bi se spojili , u val
sa kojim zajedno srcem zaplivamo
u našu jedinu Lušku valu.
M.B. 23.03.2015.G.