Bura. Vladarica. Svi su njeni podanici: krajolik, flora i fauna, pa čak i ljudi. Ona definira sve: ritam svakodnevnog života, smjer rasta stabala i drugih biljaka, kamen, more i nebo. Da bi razumio ovaj kraj i njegove stanovnike, moraš razumjeti buru.
Moje prvo sjećanje na buru povezano je s mojom najdražom bakom Marom. Rođena i odrasla u ovom kraju, uvijek ju je psovala, ali baš uvijek. Imala je neku smiješnu psovku i stalno se svađala s njom. "Pa zar baš moraš opet puvat!?" znala ju je pitati, a bura bi joj odgovarala svojim šijunima. Bilo mi je malo čudno što se niti nakon svojih sedamdesetak godina života još nije navikla na nju. No, u biti moja je baka bila baš kao bura, žustra, žestoka, bolno iskrena, jasna i glasna, šaljiva, zaigrana, ponosna, iznenadna, surova, pa čak i opasna ako si joj stao na put. A bila je i vođa, kreatorica i okosnica naših života. I iako više nije s nama, još uvijek je osjećam i vidim u svakom djeliću svog sadašnjeg života, baš kao buru.
Ovdje nitko ne voli jugo, cmoljavo, dosadno, depresivno. Ako predugo traje, zazivaju buru kao spasiteljicu da raščisti i oblake i glavu i donese sunce, budući da iako postoji i škura bura (ona zaista nije ugodna i lijepa), bura je u pravilu povezana sa suncem. Na neki čudan način bura je i svjetlo. No, moraš biti jako oprezan i čitati znakove oko sebe ako želiš biti u skladu s njom, a ne u svađi. Čak i kada neko vrijeme traje prekrasna utiha s najljepšom bonacom i vlada spokojan mir, ne smiješ se nikada previše opustiti. Moraš promatrati planinu, more, nebo i oblake, osluškivati zvukove, mirisati zrak i pravovremeno se pripremiti ako ne želiš nastradati na moru (ribari), izgubiti neku vrijednost ili samo bezglavo sakupljati raznorazne leteće predmete (svi ostali).
Bura je sveprisutna, i kad je nema. Tu se gradi i sadi s njom u mislima. Ako nisi zašarafio i zabetonirao svaki crijep na krovu, sa sigurnošću se možeš oprostiti s njima, kad, tad. Ako si posadio biljke koje nisu autohtone u ovom kraju, uložio si uzaludan trud. Planiraš neki izlet ili tulum, budi spreman da se sve izjalovi u zadnji čas (čak i ako Vakula nije ništa posebno najavljivao dan ranije). Ljudi snuju, bura odlučuje.
Ovdje živi mali broj ljudi, rijetki se odlučuju posjetiti ovaj kraj iz straha, a još rjeđi se svojevoljno presele (iako i takvih zanesenjaka ima). No, oni koji su se jednom zaljubili u ovaj kraj, uvijek mu se vraćaju. Jer iako naizgled ovdje nema ničega, ovdje je sve: ljepota u surovosti života.
Post je objavljen 27.05.2015. u 07:48 sati.