Marketing
OLTAR DEVETE UMJETNOSTI
Pozdrav!
Velika mi je čast i zadovoljstvo predstaviti novi i budući klasik iz 'SPIG' - ove radionice.
Epizoda je to koja će, vjerujem, svakom starijem od 30 na lice navući jedan veliki, veliki osmijeh što je u vrijeme kad su se Rusi počeli opasno mobilizirati više nego dobra preporuka.
Uživajte!
1978.
Te je godine susjed Vilim mom bratu koji je u to vrijeme bio fanatični sakupljač 'Lunov magnus stripa' i 'Zlatne serije' dao jednu fantastičnu ponudu. Za legendarni 'Lunov' broj 7 pod nazivom 'Zarobljenici crvene vještice' čovjek je tražio samo dvije pune kartonske kutijetine stripova. Kako je Vilim od mog brata bio stariji nekih 5 - 6 godina ovom se taj deal odmah u startu učinio sumnjiv i nepošten, ali jebi ga Lunova sedmica je Lunova sedmica. Danas bi došla sigurno sto - dvjesto eura. Nakon kraćeg razmišljanja razmjena je izvršena i sve se činilo savršeno.
Idila je trajala do popodne.
Susjeda s trećeg kata je držeći za ruku svog uplakanog sina Dubravka pozvonila na naša vrata. Mater je otvorila sva u čudu i pitala što se događa. Slijedi drama. Dubravko hoće nazad svog Zagora kojeg je par dana prije posudio Vilimu, a ovaj se pravio blesav i rekao mu da je strip kod nas. Dvije pune kutije koje je dobio klasičnom mešetarskom prevarom nije spominjao.
Rasplet?
Moja mater kaže bratu da ne pravi gluposti i vrati malome strip, ovaj ljutito spominje neke dvije kutije koje je dao Vilimu, ali ga nitko ne doživljava, Dubravko se nasred stubišta dere kao da ga kolju, matere jedna drugu gledaju u čudu ... na kraju radi mira u kući 'Lunova' sedmica je vraćena svom pravom vlasniku, smutljivi Vilim je profitirao, a još istu večer moj je brat namlatio Dubravka kao konja. Jebi ga, Vilim je bio stariji, jači i za glavu viši.
Naposljetku je radi tog nesmotrenog čina i sam dobio batine.
Od oca.
Legendarna Lunova sedmica.
Na 'Njuškalu' nedavno prodana za 800 kuna
'SAM SVOJ MAJSTOR' KUTAK 2015 - part 1
Općepoznata stvar je da prema Feng Shui pravilima niti jedan komad namještaja ne smije biti viši od metra. U biti to je razmišljanje i više nego ispravno jer se svi sjećamo onih kvaziregalčina od poda do plafona koji su krasili socijalističke stanove tijekom sedamdesetih i osamdesetih. Na policama ona drvena vrana koja iz ladice vadi cigarete, venecijanska gondola i nekoliko dužnih metara knjiga ruskih klasika koje nitko živ nikad nije otvorio. Ako bi ti iza tog ormara nešto, ne daj Bože palo, mogao si se s tim pozdraviti za cijeli život.
Ipak, u ovom slučaju morat ćemo prekršiti to osnovno Feng Shui pravilo, a rezultat će biti ... magic ... pure magic.
1985.
Dubravko je pukao na živce u kasnim dvadesetim, ali cijelu našu mladost sa strahopoštovanjem se prepričavalo da ima sve dotad izašle brojeve 'Alan Forda'. Da li je to istina ne znam ni dan danas samo se sjećam da je jednog dana njegov brat odškrinuo vrata viseće police iznad njegovog kreveta i da je unutra stvarno bili složena neka hrpa stripova. Kojih, ne bih znao reći jer je Dubravko u tom trenutku uletio u sobu i rekao da šta mi tu radimo i da izađemo van.
To je u biti bio zadnji put kad sam bio u toj sobi.
Inače, te 1985. imao sam deset godina i jedne je večeri kod nas došao jedan kućni prijatelj, inače profesor, i onako uz kavu i kekse održao predavanje kako su stripovi ništa drugo doli jedno najobičnije zlo.
Glupi su, zatupljujući i trebalo bi ih zabraniti.
Najveća fora je što je jako puno roditelja u to vrijeme zbog slabog uspjeha u školi krivilo upravo stripove. Nije bio rijedak slučaj da bi nakon školskih informacija pale dobre batine (na veselje susjeda koji bi osluškivali), a kontejner bi u trenu bio napunjen brižljivo čuvanom kolekcijom 'Stripoteka', 'Eks almanaha', 'Zlatne serije' i tko zna čega još sve ne.
To me pomalo podsjeća na onaj slučaj kad su oni glupi američki roditelji za samoubojstvo svog glupog sina digli tužbu protiv benda 'Judas Priest' koje je ovaj slušao do iznemoglosti, a oni su, zamislite, u svojim pjesmama poticali mlade na samoubojstvo.
Danas su došla neka druga vremena i kad profesor zbog slabog uspjeha učenika pozove roditelje u školu ovi mu najčešće još s vrata počnu jebati oca i mater kako bi stali u obranu svog kretena. Ako je kojim slučajem roditelj bio u ratu može doći i do prijetnji vatrenim oružjem te oštećenja školskog inventara.
Za razliku od današnjih generacija mi smo se preko stripova bar naučili čitati.
'SAM SVOJ MAJSTOR' KUTAK 2015 - part 2
- Tuuu ... tuuu .... tuuu ....KLIK!
- MOLIM!
- Dobar dan, ovdje Maurice S. s Murtera. Možete li mi molim Vas reći koliko bi došla oblanjana daska od slijepljene iverice širine 25, a dužine cca 2 metra.
- Evo samo malo (čačka po kompjuteru ... još uvijek čačka), a čujte tu negdje oko 100 kuna.
- 100 kuna? Ništa hvala (i zbogom zauvijek)
Stara dobra narodna daščurina za šalovanje dužine 4 metra inače dođe oko 45 kuna. Samo treba pljunuti u šake, uzeti blanju i krenuti u akciju.
Za ovako svetu stvar to nije posao.
To je gušt!
1989.
Ove sam godine napokon shvatio da ću do kraja života ostati neprilagođen.
Dalje od mase.
Gdje svi misle isto tu se ne misli puno.
Pohađao sam osmi razred i ekipa u razredu je bila strogo podijeljena na Armadu, Torcidu, Bed Blu Bojse, Grobare i Delije. Na ustaše i četnike smo se podijelili koju godinu kasnije. Svi do jednog su čitali onaj umobolni Ćao Tifo namijenjen navijačima i u svakom si broju mogao pratit kako su se navijačke grupe jedne drugima najebale majke kad bi išli na utakmice omiljenih klubova.
Ja se, kao ćoravi štreberko s dioptrijskim naočalama ala Clark Kent u tu priču nisam nikako uklapao, ali kako je to njihovo ponašanje za mene predstavljalo inicijaciju za ulazak u svijet odraslih jednog sam dana skupio poveću količinu stripova i odnio je u kontejner.
Tko još čita romane?
To je za male bebe.
Osjećao sam se tako zrelo ... iako mi se u dubini duše činilo da nešto tu ne štima.
U toj sam zrelosti uživao cijelo popodne dok se predvečer nisam vratio do kontejnera, ali, jebi ga, bio je prazan.
Kamion riječke 'Čistoće' je hladno i profesionalno obavio svoju zadaću.
Fuck!
Jedinu utjehu te 1989. predstavljalo mi je to što je jedan šulkolega odlučio počistiti sobu i dao mi dvadesetak 'Alan Fordova' za neku smiješnu cifru tipa 50 - ak kuna. Imam ih i dan danas i baš me razveselilo kad sam saznao da komad danas vrijedi nekih 30 - ak eura.
Pa se Vi i dalje mlatite na tribinama!
SAM SVOJ MAJSTOR KUTAK 2015 - part 3
Najjeftiniji modeli mrtvačkog kovčega dođu oko 250 eura.
Ako je netko od čitatelja kojim slučajem kandidat za umiranje ja mu ga sklopim duplo jeftinije. Doduše izgledat će kao da umjesto pokojnika prevozimo mandarinke, ali to nema veze.
Moja praktična i jednostavna polica odnešena je u hodnik ...
... a jedini konstrukcijski problem bio je oslonac za policu na lijevoj strani. Izrezao sam komad daske, ali to mi se učinilo nekako prejednostavno. Onda sam počeo pilati raznorazne oblike i žena je u jednom trenutku s balkona bez veze doviknula:''Najbolje napravi mačku!'
Rezultat je ispod!
Od alata korištena naj - najobičnija kutna brusilica s fiber diskom i papirom granulacije P 80.
Mijau!
1997.
Te sam godine ušao u jedan stan u centru Rijeke (gdje točno, ne sjećam da me ubiješ). Tu je živjela jedna prosječna obitelj i sve je bilo normalno dok nisam ušao u dnevni boravak.
Čovjek, po zanimanju profesor, bio je vatreni kolekcionar stripova i police su bile krcate svim mogućim i nemogućim. Suprotno onoj teoriji o tome da je strip zaglupljujuća stvar čovjek je bio sasvim zdrav. Čak štoviše!
Kako su ormari bili od poda do plafona vjerujem da bi većina sljedbenika Feng Shuia izvršila trenutni suicid.
(Na donjoj slici je nešto slično, a tko je vlasnik ove bolesne zbirke stvarno nemam pojma)
SAM SVOJ MAJSTOR KUTAK 2015 - part 4
Nego, tu se puno priča, a malo se radi.
Vrijeme je da složimo prva dva reda.
Koja je prva asocijacija za strip na ovim prostorima?
Točan odgovor!
2014.
Cijeli svoj život dvoumim da li sam normalan.
Obiteljski čovjek s četiri desetljeća u guzici veseli se stripovima kao prvog dana. Srećom po mene, zahvaljujući facebooku bio sam učlanjen u neke grupe kolekcionara stripova i uspješno se odjavio.
Zašto?
Pa, eto npr. čitatelji 'SPIG' - a se sjećaju detalja sa Zagorovom sjekirom koju je neki gospodin htio kupiti.
No to nije ništa.
U šarenom svijetu kolekcionara stripova sasvim je normalno apsolutno svaki primjerak zamotati u najlon vrećicu da se eventualno ne bi oštetio. Ja ću do daljnjeg to raditi isključivo s kokošjim batcima i lignjama koje mislimo staviti u duboko.
U šarenom svijetu kolekcionara stripova non stop se nešto kupuje - prodaje - preprodaje - mulja - traži ... Svaki jebeni dan je utrka u konstantnoj nabavci novog i novog ... još ... još ... još ... Čitanje i guštanje postaje sporedna stvar.
Nešto kao masturbatorsko gomilanje mp3 glazbe, a da na kraju od svega ne poslušaš ništa.
Ali ni to nije sve!
Ekipa kupi deset primjeraka nekog novoizašlog izdanja i onda čeka da mu se za par godina digne cijena da bi on tu mogao nešto ušičariti, smuljati, zajebati.
Klasični psihijatrijski slučaj.
Dalje od mene!
PROLOG
Slika govori tisuću riječi, a za one zrele i ozbiljne koje zanima koliko ovo vrijedi reći ću mu da se sve ovo već sutra može prodati.
Kupaca koliko ti srce hoće.
A cijena?
Išao sam onako ugrubo računati i oduševio se došavši do svote od .......................................... laku noć!
Post je objavljen 26.05.2015. u 20:28 sati.