Vidjela sam san u snu, mene u sebi, žuti plamen je donosio tanku svjetlost, a zvono crkve je odlazilo u tiše tonove.
Iznad svijeta lebde anđeli, nema crne ptice, da mi donese lošu slutnju, magla je opet koprenom prekrila srce, most između dva svijeta spaja se kad tonem u san.
Vidjela sam san u snu i bezimena lica, sebe kako lutam, odnijeli su me u čudne igre, divne priče i crno vino, sa otoka sam doplivala i ostala, čekala sam …nema crne ptice, da mi donese lošu slutnju, ali još uvijek me zaziva ona starica iz tame što tako teškim glasom želi odnijeti tvoje ime iz mog srca.
Ja i san postajemo jedno, crno vino ostavlja tragove na bijelom stolnjaku i čudne crteže, kroz prozor se provlači noć, mekana i fina kao ljubičasta traka koja polako vuče san u snu.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7889-83-8
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.