Nisam snob. Nisam ni kolekcionar. Ali vesele me lijepe stvari. One vrijedne, rijetke, posebne. One koje znamo tako dobro sačuvati, pospremiti od sebe samih. Za posebne i svečane zgode. Za neku kasniju, "bolju" priliku. Koja možda nikad ni ne dođe.
Dok ovo pišem, pijem kavu iz svoje šalice Made in Japan. Uistinu je vrijedna, rijetka i posebna. Čak ima svoj certifikat. Nakon mnogo godina izvukla sam je iz zapećka. Zaslužila je to. Moja šalica annex tanjurić annex žličica. Porculanski trio optočen 24-karatnim zlatom, ako ću vjerovati etiketi.
Mjesto proizvodnje: prefektura Gifu, Japan. Proizvođač: Kayoh Technical Industry Co., Ltd. Marka "Sun Flower". Datum proizvodnje nepoznat, ali sudeći po dizajnu certifikata, moglo bi se raditi o 80-im godinama prošlog stoljeća.
Šalica ima svoju priču, a ona ide ovako:
Dok sam još živjela u Japanu, desilo se nekim slučajem da naslijedih nekoliko komada starog, izvorno japanskog porculana. Radilo se o osobi koju nisam ni poznavala, ali koja se iz nekog razloga htjela riješiti svog starog posuđa. Neki komadi bili su doista lijepi. Među njima je bio i ovaj set šalica za čaj/kavu/čajkavu: zlatna šalica, tanjurić i žličica, s pandanom u srebru, čuvan u posebnom crnom kovčežiću.
Wow. Zlatna šalica. Nikad u životu nisam imala takvo nešto. I kako to već biva, popila sam čaj iz te šalice možda tek jednom, dvaput. Zatim sam set pažljivo pospremila u ormar. Valjda sam se odviše bojala da mi ga ne uništi potres, neoprezni gosti, vlastita nespretnost. Toliko mi je bio prirastao srcu. Toliko da sam uskoro posve zaboravila na njega.
Set je preživio moju selidbu iz Japana, potom još jednu, i nedavno još jednu. U pet godina selila sam se tri puta. Šalica je preživjela sve ovo i ostala čitava. I jednako lijepa. Sad mi je čak i nekako ljepša.
Jučer sam nakon dugo vremena izvukla kovčežić na sunce. Vrijeme i patina nisu nagrizli ljepotu posuđa. Rekoh: život je samo jedan. Danas sam, konačno, skuhala tu kavu i popila je. Gušti su gušti.