Promišljajući razloge zbog kojih imam dojam da Državna uprava nadležna za zaštitu i spašavanje i hrvatsko vatrogastvo, ponekad, nisu u najboljim odnosima i da se Upravu, uglavnom, ne doživljava kao pomoć vatrogastvu , može se postaviti pitanje: da li je to radi neprimjerenog sustava ili nesposobnih osoba koje ga, pogrješno, vode?
Činjenica je da glavni vatrogasni zapovjednik, već godinama, nema dominaciju i potrebni dignitet u sustavu vatrogastva, da ga ne može slijedno nadograđivati i da ga se prečesto izravno poučava i o temama koje izravno zadiru u vatrogasnu struku, i to od osoba koje vatrogastvo ne poznaju. O poznavanju vatrogasne struke, a prije svega odnosu prema vatrogastvu, možda najbolje govore neke od izjava, koje su se, proteklih godina, ćule iz usta čelnika sustava zaštite i spašavanja:
„Ove ću godine ja rukovoditi gašenjima velikih požara na priobalju. Svaki veliki požar je intervencija zaštite i spašavanja, a njima ja rukovodim“
- Čelnik nema nikakvo obrazovanje u vatrogastvu, ni profesionalnom, ni dobrovoljnom. Ne bi li rukovoditelj gašenja požara najviše razine ipak trebao nešto znati o vatrogastvu i da li je svaki veliki požar intervencija zaštite i spašavanja? Izim toga čelnik nema ni stručni ispit za rukovođenje vatrogasnim intervencijama.
„Profesionalni vatrogasci primaju ležarinu od 12.000 kuna mjesečno. To treba skresati na 8.000 kuna“
- Ne zaslužuju li profesionalni vatrogasci javnih vatrogasnih postrojbi ipak malo više poštovanja. Percepcija da samo leže i ništa ne rade zapravo je nepoznavanje vatrogasnih zadaća ili zločestoća.
„Sve intervencije moraju jednako trajati. Ako je veća nesreća treba angažirati više snaga.“
- Ovakav način razmišljanja ne pojavljuje se više ni u filmovima ni u bajkama za djecu.
„Vatrogasci neće biti samo gasitelji. Oni moraju postati vatrogasci-spasitelji.“
- Kao da su vatrogasci do sada samo gasili požare. Svi znaju da vatrogasci interveniraju spašavajući ljude pri brojnim prometnim nezgodama, prirodnim nesrećama, tehnološkim akcidentima i drugdje. Konačno i pri gašenju požara primarna im je zadaća, po svim svjetskim taktikama, spašavanje ljudi.
„Pročelnike područnih ureda Državne uprave treba naučiti da rukovode intervencijama pri svim nesrećama.“
- A oni nisu ni vatrogasci, ni liječnici,ni veterinari, ni stručne osobe koje imaju znanja i sposobnosti rukovođenja pri pojedinim ugrožavanjima. Stručno rukovođenje intervencija uistinu treba prepustiti samo stručnjacima.
„Na vatrogasnim intervencijama ne treba rukovoditelja. Treba uvesti kamere koje će pratiti vatru. Kako se vatra širi tako je kamere prate, a vatrogasci samo dočekuju. Upravljati požarom se može preko ekrana u centru 112.“
- Nisam uspio razumjeti da li se radi „samo“ o šumskim požarima ili se možda misli i na stambene zgrade. Uz mnoštvo pitanja: koliko, samo u Zagrebu,
treba kamera? Da li trebaju biti u svakoj prostoriji? Moraju li biti i u „nusprostorijama“? Da li napraviti posebni pravilnik za spavaće sobe? Mogu li se kamere u „šlafcimerima“ ponekad isključiti? Nije sve to baš tak „ajnfah“. Ima tu puno posla, ali se za „sjajne“ideje treba potruditi.
„Vatrogasci trebaju dobiti vezu između vatrogasnih vozila i dispečerskog centra 112 koji ih šalje na intervenciju.“
- Ovo je nova ideja. Ipak UKV vezu većina vatrogasaca rabi već desetljećima
Čelnik je jednom dobio poziv na skupštinu zajednice jedne općine i o eventualnoj nazočnosti odgovorio: „Ne može se ići ovako. Treba napraviti Pravilnik gdje će se točno znati tko iz Državne uprave i s koje razine ide na skupštine i proslave. Ja ću doći ako dođe premijer ili koji ministar, da dam potporu.“ Dva tjedna nakon toga, i bez Pravilnika, čelnik se pojavio na ne jubilarnoj skupštini jednog lokalnog DVD-a . Uslijedili i su naputci da službenici Uprave ne smiju ići na skupštine bez odobrenja nadležnog rukovoditelja, a ako već idu ne smiju priznati gdje rade niti držati bilo kakav govor. Čak ni pozdraviti u osobno ime.
Nakon vjetra u Rijeci i primljene informacije da su vatrogasci taj dan imali preko 200 intervencija, čelnik ispravlja:
„Nisu to bili vatrogasci. To su bile snage zaštite i spašavanja.“
- Mora li se vatrogastvo marginalizirati na način ukupnosti sustava zaštite i spašavanja? Ne zaslužuje li svaka služba svoju pozornost, dignitet?. Pa čim su službe jače i sustav će biti bolji.
„Peče me u želudcu čim se sjetim da su vatrogasci smješteni u Vatrogasnoj školi.„
- Pitam se po kojem se to zakonu, propisu, pravilniku vatrogascima nakon gotovo 50 godina uskraćuje boravak u Vatrogasnoj školi. Svugdje u svijetu uz vatrogasne škole postoje i smještajni kapaciteti, koje koriste, uglavnom, samo polaznici.
„Provođenje školovanja vatrogasaca u Vatrogasnoj školi nije nužno. To mogu raditi i sva pučka učilišta: Tu Vatrogasna škola nema posebnu ulogu.“
- A svi vatrogasci u svijetu obučavaju se u vatrogasnim školama. Slovencima ne pada napamet da svoje vatrogasce obrazuju bilo gdje drugdje. To je posvuda javni, državni interes. Privatizacija tog područja iz navedenog razloga potpuno je isključena. Nikakvi osobni interesi nigdje ne određuju sustav školovanja vatrogasaca.
„Vatrogasci trebaju doći na intervenciju u roku zlatnog sata.„
- Koliko bi po ovoj zamisli ljudi stradalo u požarima, akcidentu s opasnim tvarima i drugim nesrećama. Dakle jedno po sigurnost vrlo opasno mišljenje. Inače , u svijetu, pa i u nas, se smatra da vatrogasci na mjesto intervencije, posebno požara, ne bi smjeli stići u vremenu duljem od 10 do 15 minuta od početka nesreće
„Zlatni sat“ pojam je iz područja hitne medicinske pomoći.
„Potpuno je nebitno da li vatrogasci na intervenciju izlaze za jednu, dvije, tri il pet minuta.“
- Zna li čelnik nešto o progresiji širenja požara, povećanju opasnosti ako se požar odmah ne gasi…?
„Vatrogasci su komunalna služba. Oni ništa ne rade, samo leže, spavaju i primaju plaću. Trebaju raditi i druge komunalne poslove, čistit i prati ulice i sve što treba. I biti tako plaćeni, ali zbog vatrogastva imati nešto veću plaću od čistaća. „
- U komunalne poslove spada i kopanje grobova. U svijetu nije poznat slučaj ovakvog razmišljanja o profesionalnoj vatrogasnoj službi, koja osim intervencija i neprekinutog, cjelodnevnog dežurstva u komunikacijsko upravljačkim centrima, ima brojne svakodnevno planirane zadaće: pregled vozila i opreme, njihovo održavanje, po mogućnosti i popravak, teorijsku i praktičnu nastavu, kondicijsku pripravu,…
Iz navedenog potpuno je razvidno kakav je odnos čelnika prema hrvatskom vatrogastvu. E, da je samo odnos. Radi se o potpunom neznanju, a možda i još nečem gorem. Nisam liječnik pa o tomu ne mogu ni špekulirati. Makar, ima puno elemenata da bih mogao. Nakon što se u Njemačkoj pod snijegom srušio krov jedne dvorane:slijedile su „spasonosne“ misli:
„Trebamo obići sve dvorane, pogledati ih i procijeniti da li se kojoj pod snijegom može srušiti krov.“
- Jesmo li zbilja takvi „ueibermenši“?
A onda i problemi s organizacijom prehrane polaznika koji si plaćaju cjelodnevni boravak i smještaj u Školi i usmeno stajalište čelnika
“Zašto se bavite njihovim jelom, to su gluposti, ni ja ne jedem do 17,00 sati. Ne trebaju ništa jesti, samo bez veze trošite vrijeme na stvari koje nisu značajne“.
Smiju li ljudi koji tako razmišljaju voditi sustav koji od nesreća štiti cjelokupno stanovništvo i sva njihova materijalna dobra? Ne smiju To bi morali uzeti u obzir i oni koji ih, bezkriterijalno, oktroiraju.
Branko Smrekar
U Brdovcu, svibnja 2015.
Post je objavljen 24.05.2015. u 19:27 sati.