Šetala je ona po razno-raznim vjenčanjima, haljinama raznih boja i oblika, tematski predodređenima bez prava glasa. I tek negdje pred sam kraj kada pomisliš da krinoline, kratke haljinice, šeširi "s engleskog dvora", imitacije "imitatora amerikaniziranih plemenitaša" će ostati tek uspomene i djeveruša jednom ipak ostaje djeveruša.
Tuš, ne hladan, tuš glasnog bubnjara (u ulozi glavnog producenta, redatelja, scenariste-čemu trošak na ostale, ipak on najbolje "ZNA SE") promuklog ofucanog i neartikulirajućeg glasa označava preokret.
Djeveruša će ipak biti mladenka. Zaruke kratke, upoznavanje nije potrebno. Rezultat tijesan, držao je u publiku u neizvjesnosti do samog kraja. Osmijeh je tu (jer redatelj ipak najbolje "ZNA SE"), pobjeda je njena! Mladoženja - statist, uloga tek kao popuna praznine iz razloga unaprijed dogovorenog formata, veličine okvira (a i forma je trebala biti zadovoljena). Uživamo u formama, volimo forme. Promjene, čemu i kome.
Mladenka je nasmijana, zadovoljna. Zašto ne!? Nije više tek jedna od mnogih djeveruša koje uredno čekaju svoj red. (o.a. ili uredno počešljana plava kosa to tek sebe uvjerava ii nema ni potrebe za tim).
Mladoženja, tu ipak sad trebam malo zastati. Gdje je? Da li je nasmijan, da li je sretan! Trebao bi biti jer od mnogih kandidata za statistu ipak izabrao je da bude glavni statitsta.
I opet o.a.; vjerojatno poput orunulih ili davno zaboravljenih američkih kauboja osvajača slavnog zapada s mukom žvače GMO uzgojeni duhan i u poznatom stilu "u prazno pljuje".
P.S. Scenario je mogao biti uvijek kum dok redatelj (onaj isti) nije odlučio da bude mladoženja a mladenka tek popuna praznine zbog veličine formata slike. Rezultat bi bio isti.
Post je objavljen 24.05.2015. u 17:33 sati.