U zubatoj hladnoći zime
Pišem ti pismo istine
Pod svemirskim prostranstvom
Gubim kapljice rose
S jutarnjom igrom vjetra.
Oblaci su zastali za tobom
Poklopili su mene
I mi plutamo u obilju zloće
Kao asimetrične budale lakrdije
Guši nas tuđinska marama oholosti.
Propadajući kroz mrežu prozirnosti
Stavljamo sve na svoje mjesto
Uredno i sa stilom
Dok u neimaštini sreće
Glumimo zadovoljstvo.
Siromašno zadovoljstvo
Poznamo samo u pričama i bajkama.
Pa s toga uz poklon istine
Treba prihvatiti stvarnost
Za kojom tapkamo sve dalje
U nadi za ono nepoznato, ali bolje.