Tri vrste ljudi koji se vole iživljavati na fotografima, jer su im kamere i snimatelji neprijatelji.
MULJATORI
Bilo da se radi o nekom tko je negdje nešto skrivio pa je tražena osoba, bilo da se radi o tome da je na krivom mjestu u krivo vrijeme, sa krivom osobom, ili pak radi neke "krive" stvari, odmah je jasno zbog čega takvima smetaju kamere. Snimka naime može poslužiti kao dokaz tih njihovih muljanja i "krivina".
KOMPLEKSAŠI
Bilo da se radi o kompleksima vezanim uz vlastiti izgled (ono klasično "joj, nisam fotogenična/an") ili pak nekakvim napadajima veličine proizašlim iz nečijeg narcizma, pa smatraju da su toliko važni da imaju pravo drugima oko sebe određivati tko što gdje (ne) smije raditi, i usput časte fotografe raznim pogrdnim epitetima.
PARANOICI
Bez obzira radilo se o paranoicima "vulgaris", pedofilifobima ili "mjerodavnima" (bilo samozvanima ili institucionaliziranima), u svemu vide nekakvu "opasnost". Kakvu? To obično ni oni sami ne znaju (jer je zapravo najčešće i nema osim u njihovoj imaginaciji i nesuvislim "razlozima"), ali kao glavno "riješenje" tog "problema" nameću tvrdnju da je "za sve loše krivo fotografiranje". Pa su im tako fotografi "teroristi", "pedofili", "voajeri"...
Post je objavljen 23.05.2015. u 07:22 sati.