Marketing
Priča o Gou se širi
U čovjekovu životu ima raznih faza. Valjda je to posljedica naših svijesti o životnoj Istini. Ništa nije baš samo od sebe. U našem poimanju i pristupu sve je u slijedu, mada nam izgleda da je baš tako kako je. Već na prvom nas koraku zateknu promjene, ali razum traži oslonac za svoje opravdanje. Jedan od načina je i spomenuto stvaranje faza u našim svijestima.
Komunikativni i vezani sličnostima prenosimo osjećaje stvaranjem faza događanja. Takovi se uklapamo u neka opća stanja.
Što se igranja goa tiče osjećam da se priča o gou širi u našem zajedništvu. Nekako smo u fazi češćih: prezentacija, edukacija, radionica, druženja, predavanja ..., a tema je Njeno Veličanstvo Igra Go.
Predstaviti ću vam takova događanja u poslijednja dva dana.
Radionica Goa u Osnovnoj školi 'Grofa Janka Draškovića' u Vrapču – 21. 05. 2015.
Hrvatska Igo Udruga je dobila poziv za sudjelovanje u nizu radionica 'istočnih vještina' u Osnovnoj školi 'Grofa Janka Draškovića' u Vrapču. Poziv je od Ranka upućen Zvonku. Rezultat je to Zvonkova rada po knjižnicama Grada Zagreba. Ranko, majstor, učitelj i trener aiki-do-a, Zvonkov je učenik goa iz knjižnice na Ravnicama. Očito je i Rankovu svijest profilirao 'istočni pogled' na život.
Radionice kreću radom u 17 sati. Dobili smo za Go četri školske klupe i više stolica. Zvonko brzo vadi iz svoga ruksaka papirnate ploče 9x9 linija i tri kompleta kamenčića i stavljamo ih na klupe. Čini mi se da Zvonac kamenčiće i ploče uvijek ima uz sebe. Vjerojatno kada ode spavati ih stavi uz krevet.
Dolaze školarci i svi stolci su časkom popunjeni.
Zvonac i ja imamo pune ruke posla. Objašnjavamo i pokazujemo kako se ova igra igra. Kako neko dijete ode sjeda drugo. Naša se priča često ponavlja, ali i prilagođava svakom djetetu. Kamenčići kao da su se rasplesali pločama. Maleni u čudu prate priču i pokušavaju slijediti ovaj njima novi ples mašte.
Lijevo Zvonko pokazuje kako se hvataju kamenčići.
Desno Mladen priča priču o kamenčićima.
Trajalo je to skoro tri sata. Uz kamenčiće izgubimo osjećaj prolaznosti vremena i otplovimo u neki njihov svijet.
I nisam uspio vidjeti origami, kaligrafiju, aiki-do, tai-chi ... Ne žalim, jer za to su djeca upoznalaa Go. Bila je to igra inačica do prvoga zarobljavanja, ali to je čest način prvoga upoznavanja ove zanimljive i lijepe igre, koju zovemo Go.
O Gou na Velesajmu u sklopu 'Pravoga doba' - 22. 05. 2015.
Kišni je dan pa si sve mislim da ne budemo na otvorenom. Nismo. Sve se održavalo u tzv. Kongresnoj dvorani.
Grad Zagreb je organizirao manifestaciju 'Pravo doba' namjenjenu osobama treće životne dobi. Popularno su to osobe +65, a to su penzioneri.
Nosioci dijelova programa su bile gradske udruge.
Sticajem okolnosti sam sudjelovao u eva dijela. Od 10 sati sam bio sa 'Udrugom slijepih i visoko slabovidnih Zagreba, a od 12 sati sa 'Udrugom knjižnica Grada Zagreba'.
U prvom sam dijelu opisao kako gledam na sljepoću i kako se nosim sa svojim slabim vidom.
U drugom sam dijelu, kao volonter treće životne dobi imao oko petnajstak minuta za prikaz svoga rada u Folki na Gou, te prikaz igre Go. Kao igrač i zaljubljenik u Go, mogao bi puno o Gou pričati. Nastojao sam kratko iznijeti važno, a da bude zanimljivo i slušljivo.
Bila je tu uzdignuta pozornica i nekoliko redova stolica ispred nje. Ostali, pino veći dio, dvorane je bio sajam u sklopu manifestacije. Pozornost nam čuva, nama namjenjen, razglas.
U prvom djelu predstavljanja rada knjižnica su Martina i Kristina opisale redovan rad knjižnica. Nakon njih je krenula priča o Gou. I ona je, kao i često posuđivana knjiga, ponovo došla do novih ljudi. Čuli su je još neki. Svjedočio je to pljesak na ktaju.
I eto, priča o Gou se širi. Došla je iz davnina od preko četri tisuće godina. Prave priče ne nestaju. Upisane su u vječnost ... :)
bl. Muradenu
Post je objavljen 23.05.2015. u 00:01 sati.