Marketing
Instruktor realnosti
Tijekom svih ovih godina Nicky je uspio do visokog sjaja ispolirati sposobnost da se neodoljivo dopadne ljudima i da tu svoju dopadljivost debelo okrene u svoju korist. Nije manipulirao njima koristeći tehnike nlp-a ili hipnoze, njemu je to dolazilo prirodno. Visok, zgodan, plav, blistavog osmjeha, neposredan, besraman i nadasve slatkorječiv naprosto bi omađijao ljude svojom pojavom.
Nick je upravo završavao sa renoviranjem svog stana u samom centru grada. Trošak građevinskih radova uspio je, kao i obično, tim famoznim šarmom skresati na pola cijene. Jedno što je još ostalo da se učini bilo je da se pokreče zidovi. Čovjek kojeg je po preporuci svog frenda, pravnika angažirao bio je toliko mučatljiv i distanciran da se Nicku činilo kako nikada neće uspjeti postići onu razinu bliskosti nakon koje cijene drastično padaju. A onda je treći dan načeo temu o oružju.
- Zanima me oružje, volio bih nabaviti neki gan – reče – i gađati glinene golube.
Majstor se trgne.
- Kakav te pištolj zanima – upita.
- Nisam još sasvim siguran, možda češka zbrojovka, 9mm...
Bilo je to dovoljno da majstor počne raspredati o pištoljima kao da čita iz kataloga. Netko sa strane lako je mogao pomisliti kako to govori prekaljeni trgovac oružjem, a ne običan soboslikar. Tolika je bila njegova upućenost.
- Dobro se razumiješ u pljuce - zaključi Nicky. - Odakle ti to?
- Bio sam u ratu...
- Protiv koga si ratovao?
- Protiv Srba...balija... i svih ostalih gadova...
Nicku sine: pa to je trigger!
- Moje djed je bio ustaša – reče ponosno – preživio je križni put i nakon toga pobjegao u Buenos Aires.
Bila je to istina, baš kao i to da je brat njegovog djeda bio partizan, da se prsa o prsa borio s njemačkim vojnicima i domaćim izdajnicima po raznim bojištima te kasnije postao važna faca u KPH. Naposlje, da tih sto kvadrata koje renovira baštini od jalove komunjare.
Majstor započe pripovijedati o ratnom razdoblju, svakom rečenicom otkrivajući sve više i više stravičnih detalja. Sa žarom u očima, bez trunke griže savjesti hvastao se počinjenim zlodjelima. Neka su zvučala toliko nadrealno da je Nick u sebi mislio, kako da ne, ma kubaš me stari, to se ne događa, gledao si ti, mili moj, preveć holivudskih filmova. No kada je majstor rekao – imam sve snimljeno, želiš li pogledati– Nick se našao zatečenim. Nije znao što da kaže. Bilo je to previše za nj.
- Mislim, ipak ne – ustuknuo je kukavički.
Majstoru se nije svidio odgovor. Namrgođen, zurio je u Nicka, a onda se ljutito okrenuo i pošao u radnu sobu.
Do kraja dana nije izustio niti riječ.
Sutradan ujutro Nick zatekne majstora kako skida najlon sa televizora u dnevnom boravku.
- Što to radiš – upita ga s šalicom Nescafea u ruci.
- Sjedni – opovrne ovaj gurnuvši usb stick u televizijski uređaj. Nick nasluti o čemu je riječ.
- Rekao sam ti da neću to gledati.
- A ja sam ti rekao da sjedneš – zareža majstor.
U glasu se osjećala ozbiljna prijetnja i Nick sjede. Nije bilo vrijeme za konfrontiranje. Ako je i zrnce onoga što je izlajao istina onda je lud kao puška, mislio je Nicky. U ostalom ubrzo će saznati.
Na ekranu zaredaše mučni prizori. Nick je zaprepašteno gledao kako majstor čeličnom žicom, uz bučno odobravanje p'jane bagre postrance davi nekog suhonjavog siromaha; u sljedećoj sceni divlja je horda raščerečila čovjeka autima; a zatim klasična koljaža – udarac nožem u trbuh, presijecanje grkljana, kopanje očiju, dekaptacija jednim udarcem mačete, ali i hommage otomanskim vremenima: famozno nabijanje na kolac. Nick je čitavo vrijeme nastojao ostati emocionalno distanciran na način da konstatira tek puke fakte: ruke mu vežu 5mm čeličnom žicom... auto u koji sjedaju je Lada Niva boje trule višnje, drugi automobil je Audi 80 91...ovo je Bowie nož, baš onakav s kakvim smo se na dvorištu igrali kao djeca... Bilo je tu još mnoštvo opačina, grozota, i mislim da se slažemo da fino zagrebačko građanstvo, tu indolentnu građansku marvu, ne valja uznemirivati stravičnim pojedinostima. Spomenut ću još samo to da je ratni snuff završio grupnim silovanjem dvanaestogodišnje djevojčice.
Majstor vrati najlon na tv uređaj i pođe dovršiti preostali posao.
Nick je skamenjeno sjedio na kutnoj garnituri, blijed kao krpa.
Tolike grozote, tolike okrutnosti, tolika mržnja… čemu sve to? Ne razumijem.
Iz susjedne sobe dopre veselo fićukanje.
Nick ustane i zastavši na dovratku obavijesti majstora:
- Idem van, vratit ću u četiri.
- O ovome nikome ni zuc – napomene majstor. – Znaš, ja imam mnogo dobrih prijatelja.
- Upućen sam u to – s gnušanjem odvrati Nick.
Dugo je hodao gradom pokušavajući razbistriti misli. Potom je sjeo u Bulldog i naručio piće. Još jedno, konobar. Još jedno. Slike koje je vidio nisu ga napuštale. Platio je račun i otišao u knjižaru. Ondje je prelistavao knjige s puno fotografskog materijala, ipak grozomorni su ga prizori salijetali između dvije stranice.
Vrijeme je poticalo sporo, poput lijene mase blatne riječne vode.
Vratio se točno u četiri sata. Majstor je zgotovio posao. Spreman za odlazak pušio je u kuhinjici.
Nick pruži kovertu na kojoj je pisalo 2000kn.
- Mislim da mi duguješ još novaca – napomenu majstor.
- Zar?
- Aha, za film.
- Za film koji nisam želio pogledati – progunđa Nick.
- To je vrlo specifičan film za kakve ljudi plaćaju gomilu para.
Nicka prođu hladni srsi kičmom.
- I koliko će me to vandredno filmsko iskustvo koštati?
- Za prijatelje petnaest kuna – naceri se ovaj.
- 15 kuna?
- Da, kao u videoteci.
Bio je to stravičan cinizam.
- U redu – reče Nick vadeći iz novčanika 200kn. – Zadrži ostatak.
- A ne, 15kn, čist račun–duga ljubav.
- Nemam sitno.
- Razmjeni, ja mogu čekati, imam vremena.
Nik stisne zube i opsuje u sebi. U kuhinji potraži staklenku u koju je odlagao sitniš, prebroji novac i pruži ga majstoru.
- Zanima li te još zbrojovka, imam jednu – upita ovaj sipajući kovanice u stražnji džep traperica.
- Ne, hvala, nabavio sam ga – izlane Nick.
- Jesi li – majstor će s podrugljivim smiješkom.
- Da.
- Onda zbogom.
Skupocjena protuprovalna vrata tiho škljocnuše.
Prvi put u životu Nicky je loše odigrao partiju. Bio je to trenutak potpunog građanskog poraza.
Moj stric je bio Ustaša ( Hrvatske domoljubne pjesme )
Post je objavljen 22.05.2015. u 15:21 sati.