Ljubičica
1994.
Borovi, čempresi, sjenoviti puti,
aloji, mrtine, smreke, vrijes i drače.....
U tišini srce mir i sreću sluti,
dok nestalno nebo nad prostranstvom plače.
Šušteć', vlažnom stazom koraci se gube,
dok umorno oko nit radosti traži,
i, gle, ljubičica sred živice grube,
jedvo vidljiv cvijetak neobične draži!
Srcoliko lišće oslikala tama,
a cvijet pun modrine dotaknutog neba,
da osjetiš miris tog skrovitog hrama,
u prirodi tihoj prignuti se treba!
Post je objavljen 21.05.2015. u 14:49 sati.