Eurosongmanija ili kako Beč pro/eživljava eurovizijski tjedan
Iako Hrvatska već nekoliko godina nema svog predstavnika na Eurosongu, vjerojatno znate da je prošle godine na tom natjecanju pobijedila Austrija, odnosno Conchita Wurst pjesmom Rise Like a Phoenix, tako da se ovogodišnji izbor za pjesmu Eurovizije održava u Beču. As we speak.
Sjećam se da sam u djetinjstvu napeto gledala cijelo natjecanje, uz temperamentno navijanje i glasno komentiranje bodova koji su stizali iz televizijskih studija cijele Europe i nekolicine okolnih zemalja. Izbor za pjesmu Eurovizije bio je tema mjesecima prije samog natjecanja, kad se održavala Jugovizija, na kojoj se birala pjesma koja će predstavljati bivšu nam državu (pandan hrvatske Dore); u školama, uredima, na ulicama, u tramvajima, poštanskim redovima i liječničkim čekaonicama temperamentno se raspravljalo o pjesmama, izvođačima, njihovoj odjeći, nastupu i izjavama. Zatim se sve to ponovilo još jednom, kad bi se održalo ono pravo natjecanje, europsko.
Pjesma Eurovizije nekako je vremenom prestala biti važna i većina je Europljana smatra mješancem jednokratne zabave, nevjerojatne količine luckastog treša i posve marginalne, ali neopisivo zgodne priredbe. Većina odmahuje rukom na sam spomen Eurosonga, no ipak je svima drago kad im se zemlja dobro plasira.
I tako, ovogodišnji je Eurosong počeo prije par dana u Beču, neka su se natjecanja već održala, postoje i prvi rezultati, no o tome vas neću izvještavati, pogotovo ne uživo. Umjesto toga, pokazat ću vam kako se grad pripremio za Eurosong.
Recimo, parkovi su ušminkani do te mjere da su sami sebi dali maksimalnih dvanaest bodova...
Gradska Čistoća motivirala je građane da se prijave za akciju proljetnog čišćenja grada, a sve u ime Eurosonga. (Vjerovali ili ne, samo u najužoj organizaciji Eurosonga volontira preko tisuću ljudi i pritom ne mislim samo na mlade ljude koji vam u dvorani pokazuju put do vašeg mjesta, već inače odlično plaćene profesionalce iz područja projektnog menadžmenta, odnosa s javnošću, informacijskih tehnologija i tako dalje.)
Na stanicama javnog prijevoza osim uobičajenih karata možete pronaći i karte s označenim mjestima na kojima se odvijaju događanja vezana za ESC.
Tramvaji su uvijek ukrašeni zastavicama, ili gradskim ili prigodnim. Evo ih sa zastavnicama Eurosonga.
Prekjučer sam bila u glavnoj zgradi gradske knjižnice, koja se nalazi na Urban Loritz Platzu, tek koji korak od Stadthalle, dvorane u kojoj se održavaju natjecanja. I kaj da vam velim... Bila je totalna gužva, iako je do prvog natjecanja u tom trenutku bilo još par sati vremena; sve je bilo puno zaposlenika Wiener Linien (gradskog poduzeća za javni prijevoz) kojima ste se mogli obratiti pitanjima u vezi prijevoza, dijelile su se papirnate zastavice, Skandinavci su pijano teturali, a Nizozemci pjevali... Organizacija prometa bila je izvrsna; i tramvaji i vlakovi vozili su jedan za drugim, čekanja su bila minimalna, gužve također. U knjižnici su nas plakatom obavijestili o tome da i oni sudjeluju u cijelom tom događaju; na petom je katu, naime, eurovizijski lounge, štogod to značilo.
Nažalost, vrijeme nam je koma - kišno, hladno i vjetrovito. Ispred Vijećnice organizirano je javno gledanje natjecanja uz obilan dodatni program; ako u subotu bude koliko-toliko bolje, odvest ćemo dječicu da vide i to čudo, ali nikako po cijenu mokrih nogu i curećih nosića. I njih je, svaku u svojoj školi, posve zaobišla eurovizijska ludnica, no malo su ipak znatiželjne.
I to vam je, dragi moji, to.
Uživajte uz šareno eurovizijsko ludilo, obucite se u šljokice i popijte koju čašu pjenušca, živcirati se zbog bodova ionako ne morate... I obavezno klik... Lajk!