malo izletničko mjesto na jugozapadu gorskog kotara, tamo se prije kopala ruda, a sad je idealno za izlete, bajkere, jedriličare, špiljare, planinare ili one koji se naprosto žele odmoriti na friškom zraku i baciti pogled na prirodne ljepote.
između dva velika jezera nalazi se brana i nasip, no usprkos cesti i ljetnom i zimskom turizmu, priroda je dobro očuvana, a planinariti se smije samo po oznakama i uz dobrog vodiča. ne bih da me tamo zaskoči neki medo ili vepar.
putem prolazimo pokraj kamenjaka, jednog od vrhova gorskog kotara, na istočnoj strani grobničkog polja
samo mjestance je ljupko, i ima sve potrebno za izletnike. u skautskom domu je sve spremno za goste, drva za kamin se dodatno donose, a imamo i našu vjernu čuvaricu donu, tu medvjed neće njuškati.
dočekale nas i bijele ljubičice, i raznorazno cvijeće, šuma izgleda divlje, a potok je bistar da možeš iz njega piti, vrelo je obilno
evo, ekipa se skuplja pomalo, sa svih strana, došli su i iz italije i s hvara i slavonije i zg i istre i primorja...krenuli smo u šetnju uz bajer... strogo po markacionim linijama, nikad u planinu ne smiješ sam, uvijek s nekim dobrim poznavaocem; a jagode će ove godine biti obilnog uroda, mmmm
vrijeme u vrhovima je maglovito, vlaga u zraku, nema veze, mi hrabro kročimo kroz divljinu
ovom svemu se čovjek može samo diviti i uživati, gledaj i šuti, a svijeća posvuda, pojma nemam za mnoge vrste kako se zovu, ali prekrasno je
šuma izgleda mračno i opasno, no kad vidiš one divlje panjeve i ludo cvijeće, i onu predivnu boju jezera...
naravno da se navečer pripremila dobra klopa, vatrica je lijepo pucketala u kaminu, nakon dugih hodanja još smo si i zatancali. tulum je trajal do jutra, naravno, a bilo je od plesa na štangi, polki, sentiša do žestokog rocka. meni us dali bananu. što da se radi s tak malom bananom?? na kraju i najljepšem druženju dojde kraj. a zadnje slike su na povratku u zg, čista rječica, ribe u njoj, i odraz zelenila. doći ćemo opet, naravno, svake sezone smo tam gore, a u međugasu se viđamo i prijateljujemo