Iz podsvijesti su dopuzale priče o sudbini što određuje sve putove, staze, pravce kretanja, otkucaje srca, oči pamte tvoje konture otkud si izašao obavijen aurom... neznalica i putnik, skitnica i mistik.
Osvanulo je jutro boje ruže, na nebu se pali prva vatra žutog diska, a blijede zvijezde tonu u nemirne snove.
Ovaj dan, proziran i treperav, svojim dahom, suhim od buđenja, zaustavlja na tren tlocrt mojih misli što rotiraju nepromijenjenom brzinom i pravcima kretanja prema tebi, Nebo se naklonilo i pokazalo mi, da je vrijeme sitnih duša još uvijek prisutno i da se ipak mogu prepoznati prave stvari u pravom trenutku.
Naučila sam biti nepristupačna, naučila sam biti zatvorena, malo od ovog života se pokazuje kao dobro, lijepo, stvarno.
U plavom plamenu tvojih očiju ogleda se moja sjena i u ovom jutru boje ruže, kao pradavna amfora na morskom dnu, čuva svoje dubine i miruje satima uz izgubljene tragove, a ove spoznaje spremit ću kao adute za dobro proveden dan.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
19.3.1919. je rođen moj ujak Josip, mamin brat, od koga sam naslijedila talent za pisanje poezije; umro je 1943., imao je samo 24 godine, a ova mala svjećica neka njegovoj duši uvijek donese Svjetlost: