Marketing
3. RECENZIJA
OSVRT NA MOJU ZBIRKU "PLESAČ NA ŽICI", AUTOR RECENZIJE PJESNIK DAMIR MARAS
Dragi čitatelji,
Isto blaženstvo darovano je i meni i tebi
isti život dijelimo na Zemlji i ti i ja,
i znam da se ni ti, čovječe, mijenjao ne bi
za taj plamen što u srcu nam sja.
Svojom zbirkom vrlo znakovitog naziva ''Plesač na žžici'' Jadranka Varga se iznova pokazuje i dokazuje kao iskusna, zrela pjesnikinja, čije nam pjesme donose i kroz njih se svuda naokolo širi slatki, opojni miris ljubavi, ostavljajući u srcima čitatelja osjećaj jedinstva i povezanosti, kroz njoj voljeno drago biće, kome je ova knjiga, uostalom i posvećena.
Ali, ljubav prema voljenome čovjeku samo je polazna točka za razmatranje i meditaciju o sveobuhvatnoj, bezuvjetnoj predaji vodstvu Ljubavi koju sam namjerno označio velikim slovom, jer Jadranka je itekako svjesna višeg smisla postojanja i esencijalne uloge Ljubavi u rađanju, postojanju i održavanju iskre života, kako u najmanjem atomu mikrokosmosa, tako i u globalnom smislu, na nivou cjelokupnog postojanja.
U centralnom misaonom čvoru rotira spoznaja, ono što dugo stoji, ono što je živo samo po sebi, ono što me uvijek zatekne nespremnu - smjer prema ljubavi, smjer prema duši, putokaz prema skrovitoj stazi, obrasloj mahovinom što vodi na sjever i konačno spušta taj mir na moj trenutak nestajanja
Plesač na žici vrhunski je majstor koji hoda vrlo uskom stazom, što u svakom trenutku zahtijeva vrhunsku vještinu i koncentraciju u održavanju ravnoteže, na koju je stavljen poseban naglasak.
Svaka neopreznost može izazvati pad, koji može biti vrlo bolan, ponekad i koban, ovisno o dubini ponora nad kojim u datom trenutku majstor te vještine hoda.
Ovaj osjećaj za tebe je premalena priča za sve što ti želim reći.
U pastelnim bojama sanjam naš život, u duginim bojama vidim ljubav.
Koju boju ima ljubav?
To nitko ne zna…
Oči duše su osjetljive, one vide - bolje od nas…
Koju boju ima Ljubav?
Premda u svojoj skromnosti tvrdi da to nitko ne zna, siguran sam, Jadranka to zna, kao što zna, razumije i jasno je opisala, da prvo moraš imati da bi mogao dati - želiš li učiti druge, sam najprije moraš znati - a Jadranka, siguran sam, sve to vrlo dobro zna.
Zbrojila sam sve zvijezde na nebu i
na dlanu ih složila da dobijem tvoje ime…
Sve njene pjesme utkane u ovu zbirku povezuje jedna zajednička nit kroz koju nam se, isčitavajući ih, jasno kristalizira poruka kroz koju čitatelj počinje sve jasnije razaznavati njeno shvaćanje razlike između trenutne zaljubljenosti i strasti, koja, kako godine prolaze, polako ali sigurno slabi, ustupajući mjesto podršci i povjerenju, bratstvu, prijateljstvu, koje stvara osjećaj sigurnosti i mira, koje nam donosi spoznaja da uz sebe imamo osobu na koju u svakom trenutku možemo računati kao na čvrst oslonac i dragocjenu pomoć u trenucima kad nam život natovari na leđa teret briga i problema.
Kad jednog dana moja duša proleti iznad svijeće života svoj posljednji let, znam, plamen će se lagano pomiješati sa tvojim dahom pa ćeš me ispratiti u daljine, gdje ćemo se opet sresti… znaš… noć mi je ispričala ovu priču… vjerovat ću joj...
Ne preostaje nam drugo, nego vjerovati u poruku koju nam Jadranka kroz svoje pjesme želi ostaviti.
Poruku o vječnosti Ljubavi, univerzalnu, vječnu, neuništivu, vrlo moćnu, uvjerljivu i nepobitnu, upravo zbog toga što proizlazi iz činjenice da je stečena kroz vlastito iskustvo, koje je najbolji učitelj i svjedok jedne jedine istine, kao što je jedna i jedina Ljubav, jedan i jedini Bog.
Lako je povjerovati u poruku koju nam Jadranka šalje kroz pjesme u svojoj zbirci, jer svaka od njenih pjesama živi je odraz stvarnosti postojanja, u kojoj se svatko od nas vrlo lako može pronaći i prepoznati.
Zbirka ''Plesač na žici'' vrlo je poučno štivo, koje svakako vrijedi imati.
Damir Maras,
Pjesnik
http://www.digitalne-knjige.com/varga4.php
Post je objavljen 19.05.2015. u 09:03 sati.