Svako toliko, u pauzama kuknjave i moljakanja - udijelite, udijelite, vrli takozvani Prijatelji životinja predvođeni bledunjavim gospodinom Lukom Omanom uhvate se plastičnih vrećica. Pa krenu u napade, krenu u optuživanja (a ne mogu bez trabunjanja), kao da su plastične vrećice krive za sva zla ovoga svijeta, pogotovo prema svima nam dragim životinjama.
No, svaki puta, ti navodni Prijatelji životinja dobiju medijski prostor kojeg i zagađuju i nagrđuju svojim lažima, nedokazanim tvrdnjama, izmišljotinama, faktoidima, katastrofičnim najavama i manipulacijama. A da istovremeno svoj nerad, stvarnu zaštitu životinja uopće ne spominju, dapače, ovakvim ničim izazvanim, neopravdanim i sasvim ciljanim napadima, najviše čine štete upravo životinjama koje navodno štite.
Nisam stručnjak za životinje, iako sam njihov veliki ljubitelj, pa se neću petljati u posao pravih prijatelja životinja, onih brojnih samozatajnih anonimnih aktivista koji iz dana u dan iskreno brinu o nezbrinutim životinjama, organiziraju azile, prikupljaju hranu, cijepe ih, štite, udomljavaju i istinski su im prijatelji, nastoje ispraviti ljudsku nebrigu. Njih poštujem i skidam im kapu. Evo jednog:
Međutim, to što licemjerno rade ovi takobože Prijatelji životinja, vjerojatno je svakom jasno, osim navodno ekološki osviještenim medijima.
Posljednji njihov pokušaj događa se ovih dana, a počeo je objavom javnog pisma na mrežnim stranicama njihove udruge: Da nijedna ne bude besplatna! kojom prilikom ne samo što iznose cijeli niz krivih i netočnih podataka, već namjerno navode čitatelje, a putem javnih medija i širu javnost, na sasvim neekološko ponašanje, navode da si sami čine štetu.
Istovremeno, osim paušalnih ocjena, etiketiranja, izmišljenih tvrdnji i hrpe gluposti, ne navode niti jedan konkretan podatak. A podaci koje postoje i koje su čitatelji ovog bloga imali prilike ovdje pročitati jednostavno skrivaju ili minoriziraju njihov značaj. Uopće ne navode kakvo je stvarno stanje zaštite životinja, morskog i kopnenog životinjskog svijeta i koliko i čime su u stvari sve te životinje ugrožene. Ne, samo napadaju vrećice, kao da su one najveće zlo današnjeg čovječanstva, a o stvarnim razlozima se očito ne brinu. Ili ne znaju? Ili ih se boje? Ili ih plaćaju, odnosno ne plaćaju?
Od strane kobajagi Prijatelja životinja nisam naišao na niti jedan provjereni podatak o stvarnoj ugroženosti životinja, niti jedno istraživanje o tom silnom pomoru životinja zbog vrećica, a istovremeno se služe sporadičnim problematičnim slučajevima, zloupotrebljavaju dvojbene fotografije i filmiće, ali i fotomontaže, udaraju na emociju. Uporno, bezpridržajno, nadajući se da će višestruko ponovljena laž postati istina.
Više je puta na ovom blogu pisano o toj licemjernoj brizi patvorenih Prijatelja životinja za životinje, neću se ponavljati, ali ću podsjetiti na neke postove:
- Nepodnošljiva lakoća poluinformiranosti
- Ubijaju li plastične vrećice 100.000 morskih sisavaca i milion morskih ptica godišnje?
- Od čega ugiba stotine tisuća morskih životinja?
a posebno ukazujem na post: Licemjerni prijatelji životinja.
I na kraju, zamjeram tim prijetvornim Prijateljima životinja što skreću pozornost javnosti na minorne probleme, kojih na žalost ima, ali su s pravim rješenjima izbježni, ne bave se pravim problemima iz svoga područja, istovremeno usmjeravaju javnost na sasvim kriva rješenja, lupetaju bez osnova i u stvari ponašaju se kao pravi ekološki trojani - u korist svoje i naše štete.
Stoga, vi navodni, takozvani, patvoreni, prijetvorni, kobajagi i takobože Prijatelji životinja, skinite mi se više!
Izvor podataka:
Nema izvora podataka. Valjda je svima jasno da sam to napisao iz svoje glave i iz srca.
Post je objavljen 17.05.2015. u 19:21 sati.